Katarina Petrović iz Podturna jedna je od danas rijetkih žena u Međimurju i šire koja se bavi izradom tradicionalnih cekera. Iako joj je 80 godina, žena svake godine sjeda na bicikl, odveze se do Mure i srpom izreže rogoz koji raste uz rijeku te ga natovari na bicikl i dovozi doma, a zahvaljujući vještini kojom se bavi već 52 godine, od rogoza stvara prekrasne cekere!
– Špotaju me da bum se prehitila, ali fala bogu nisam se pehitila. Dok god mogu, vozit ću se na biciklu! – rekla je Katarina, kojoj godine ne utječu na njezinu kreativnost, energiju i volju za stvaranjem, a članica je i KUD-a Podturen, Udruge slobodnih umjetnika Mura te ZEU Čaplja. Ove godine je, primjerice, sudjelovala s KUD-om Podturen na fašniku u Čakovcu obučena u dugačku, tradicionalnu haljinu.
Ona je bakica, odnosno prabakica, u top formi, jer i cijepa drva, sadi povrće i brine o cvijeću u svom vrtu, hrani dvije mačke i nekoliko kokoši i sve radi sama, bez ičije pomoći. No uvijek nađe vremena i za ono što voli. Uz cekere, radi i cvijeće od krep papira (cimere), veze ručne radove, hekla, sudjeluje u manifestacijama svojih udruga, kostimira se, pleše te pjeva na misama… No, vratimo se ne cekere.

NJEZINI CEKERI IZVOZILI SU SE I U AMERIKU
Pletenje cekera Katarina je naučila još kao 18-godišnja djevojka u Podturnu.
– Došli su iz Podravine učiti nas 20-ak djevojaka, od njih neke danas više nisu žive, a one koje su žive ne žele plesti cekere. Nekad nas je međutim bilo puno koje smo plele cekerW za Međimurje, ali i Hrvatsku te druge države, a čak su ih otkupljivali i za Ameriku. Od tog biznisa ljudi su tu živjeli i školovali djecu. Danas, nitko ne želi ni učiti raditi cekere – konstatirala je Katarina, koja se nada da će ipak uspjeti pridobiti neku svoju mlađu prijateljicu da nauči ovu vještinu.
Jer, kod Katarine, koja pije kavicu dva puta dnevno, je često veselo jer joj na kavicu dođu prijateljice te joj je kuća rijetko prazna, iako živi sama. Katarina je život provela kao domaćica i bavila se poljoprivredom. Danas je udovica već 37 godina, a zbog svog pokojnog supruga Slobodana Petrovića 35 godina živjela je u njegovoj rodnoj Vojvodini, no nakon njegove smrti, za vrijeme rata i nacionalnih napetosti, vratila se u Podturen.

MALA ŽENA S VELIKOM OBITELJI
Katarina ima tri kćeri, od kojih jedna živi u Domašincu, jedna u Vojvodini i jedna u Americi, zatim 7 unučadi i 3 praunčadi. Sve do nedavno posjećivala je svoje potomke u Vojvodini, no sad joj je to malo predalek put. Gdje god da je živjela, Katarina se dobro snalazila.
– U Vojvodini mi je bilo lijepo. Cekere sam plela i u Vojvodini, tamo isto kraj vode je rastao rogoz – priča Katarina i objašnjava da se nakon branja rogoz mora sušiti dva tjedna, zatim se počisti i onda reže nožem na određenu duljinu nakon čega plete cekere.

OD POSLA ZA PREŽIVLJAVANJE DO DRAGOG HOBIJA
– Iako mi je ovo u početku bio posao za preživljavanje i radila sam ga radi novca te sam si od prodaje prvih cekera kupila bicikl, s vremenom sam to zavoljela – kaže Katarina i dodaje:
– Drugi vele da je to teško i komplicirano, no treba znati. Da se naučiti!
Katarina to svakako zna, a prošle godine je u sklopu proslave Dana Općine Podturen na svečanoj sjednici primila i zahvalnicu za izniman doprinos u očuvanju ove tradicionalne vještine. Međutim, proljeće je pred vatima, a Katarina kod kuće ima svega nekoliko cekera! Što se dogodilo?

OSTALA JE BEZ MATERIJALA ZA CEKERE!
– Nažalost, zbog previše vode prošle godine, rogoz nije uspio izrasti do odgovarajuće veličine i sad nemam materijala za pletenje cekera! – požalila se Katarina i dodala:
– Ako sve bude u redu, rogoz će narasti ovog ljeta i sredinom kolovoza idem biciklom i sa srpom do Mure i dovest ću si ga, pa ću ponovno moći raditi cekere!
Svakako želimo da rogoz naraste i da Katarina može ponovno uživati u ovoj danas rijetkoj vještini! Držimo fige! Katarina, svaka čast!