Konstatacije iz naslova čvrsto se drži Kotoripčan, 63-godišnji Zvonimir Habuš, i zato se nemojte začuditi kada ga s buđenjem novog dana nađete u netaknutom krajoliku njegove Kotoribe. Kaže kako dolazi razgovarati s krajolikom kojem su generacije već davno okrenule leđa, a on tome usprkos postaje sve ljepši i ljepši.
Prije je u ruci, toliko da ne bude bezposlen, nosio štap, a danas mu je u ruci njegov foto-aparat.
-Otići u tu ljeptu, a ne je zabilježenu ponijeti kući, pokazati drugima, bio bi grijeh – kaže pola u šali, a pola u zbilji jedan od najpoznatijih Kotoripčana. Po struci je električar, a u slobodno vrijeme koreograf, glumac i plesač u KUD-u Kotoriba, aktivan član udruge Međimurski samci i samice Čakovec.
U trci s vremenom i s poslom ranije nije imao vremena za druženja s ljepotama prirode. Kaže kako ga je na to natjerala korona-kriza koja ga je iz zatvorenog prostora naprosto istjerala na otvoreni. Tu se mogu osluškivati naljepše ispričane priče prirode koja i danas prkosi vremenu, njegovoj prolaznosti, ali i karakteru ondašnjih ljudi koji su o njoj brinuli drugačije od nas – priča Zvonko i tvrdi kako priroda osjeća prisutnost čovjeka, neda se i kao da nam poručuje da joj se vratimo.
-Ja joj se vraćam, vraćam je i vama posredstvom fotografija – poručuje te dodaje kako, uz sve obveze, mora naći i imati vremena za druženje s naljepšim božijim darom. Za njega su to ova stara stabla i zaboravljena bogatstva kraja pored njegove Mure.
Uživajte i vi, poštovani čitatelji, u ljepotama prirode u u okolici Kotoribe, koju vam prenosimo u fotografijama Zvonimira Habuša.