Danas ljudi odbacuju islužene stvari, a nisu ni svjesni koliko su one vrijedne. Neke s godinama postaju skupocjeni antikviteti, drugima očišćene i objane ukrašavaju dvorište ili unutrašnjost kuće, a treći ih naprosto obnove i ponovo koriste, jer su nekadašnji materijali bili puno kvalitetniji i dugotrajniji – rekao mi je na početku razgovora Zoran Jaklin (61), poznatiji kao Čoba, iz Pretetinca. Za njega poznanici kažu da je pravi kralj “stare krome” u međunarodnim razmjerima, jer je poslove razgranao u četiri države: Austriji, Mađarskoj, Sloveniji i Hrvatskoj.
Želio je postati policajac, ali se onda preusmjerio u trgovačku struku, a zatim je otišao raditi u Njemačku, gdje se i oženio Mirom. Nakon nekoliko godina vratio se u rodni kraj i u Pretetincu dugo vodio vlastiti lokal “Čoba”. Prije sedam-osam godina krčmu je iznajmio i počeo se baviti kupoprodajom starih stvari.
-Najprije sam djelovao samo u Varaždinu i Koprivnici, gdje sam se osvjedočio da kupaca ima i da ljudi točno znaju što im treba i to kupuju. S druge strane ja sam odlazio po robu u Austriju i Sloveniju, čistio pojedine predmete, obnavljao ih i ovdje prodavao. Trošio sam za proširenje posla, ali se nešto i zaradilo. Mnogi su saznali čime se bavim, pa su dolazili i k meni doma u Pretetinec tražeći određene predmete. Onda sam krenuo u Austriju, gdje sam iznajmio stan, otvorio firmu i razgranao posao na okolne zemlje – kaže Jaklin.
-Tko kupuje te stare predmete?
-Dolaze obični ljudi, traže i uvijek nađu što im treba. Moji stalni kupci su i vlasnici antikvarijata, koji traže posebno vrijedne i zanimljive predmete. Tu se da zaraditi. Kupuju ljudi i iz grada i sa sela, već imam stalne kupce, jer su ponuđeni predmeti ipak daleko jeftiniji nego u dućanima. Austrijanci nisu osjetljivi na to je li nešto novo ili staro, važno da je očuvano, ispravno, lijepo i funkcionalno. U Austriji imam čak pet pozicija gdje prodajem i tamo sam gotovo cijeli tjedan. Nemam problema s jezikom, od malena govorim njemački. Trenutno sam kod kuće, jer je zbog korone tamo sada sve zatvoreno.
-Može li se živjeti od prodaje starih predmeta?
-Može. Nisam bogat i ne živim kraljevski, ali kad pokrijem sve troškove (dosta snabdijevam i vlastito kućanstvo upravo ovakvim predmetima), ostane mi jedna prosječna hrvatska plaća. Nije puno ali sam zadovoljan. U tom poslu našao sam sebe. Radim i uživam! – kaže Čoba.
U asortimanu koji nudi, na prodjanom prostoru dugom i 30 metara, nalazi se više od tisuću raznih predmeta: metalnih, staklenih, drvenih, platnenih… Bicikli, motori, ručni strojevi za pranje rublja, fliperi, radio-uređaji, tranzistorska pojačala, bilijari, skulpture, kovani predmeti, boce svih veličina, oblika i boja, emajlirano posuđe, stari uporabni predmeti u seoskim domaćinstvima…
-Među raritetima bi izdvojio nekadašnju dječju sjedalicu za bicikl, lemilicu na špirit, uređaj za punjenje lovačkih patrona, mesingani ukrasni upaljač, baroknu brava s originalnim ključem iz 1750. godine, tibet-bravu s peterostrukom zaštitom i posebnim ključem, kožni kobelar (novčanik) konjskih nakupaca iz 1920. godine s originalnim novcem i dokumentima, motor Tomos iz 1961. godine…
-A koji predmet vam je najvredniji, koji imate?
-Teško je to reči. Za to bi trebali procjenitelji starina. Meni osobno posebno je drag bilijar karambol (bez rupa) star 200 godina. Ja sam ga nabavio u komadima, pa sam s troje prijatelja šest mjeseci obnavljao i drveni dio i tekstilni. Drage su mi i dvije skupture od drveta, mislim da ih je napravio netko od umjetnika iz hlebinske škole – kaže Zoran Jaklin.
Uvjeren je da će Austrija već idući tjedan dozvoliti da “buvljaci” opet prorade, kako bi svoj asortiman zanimljivih predmeta, od kojih svaki ima svoju priču i povijest, mogao ponuditi svojim kupcima. Siguran je da će mnogi od predmeta njih ovih dana naći svoje mjesto i u poklonima ispod okićenih božićnih jelki.