Ne želite raditi i petkom i svetkom za nisku plaću od koje ne možete priuštiti ni sebi ni obitelji život dostojan čovjeka? Samo odite iz Hrvatske jer u svijetu ima sirotinje koja će vas zamijeniti. Izvrstan ste liječnik, učitelj, profesor, znanstvenik, sudac, policajac, vatrogasac, ali jednako ste plaćeni kao i kolege koji nekvalitetno rade.
Cijeli život uredno plaćate poreze i doprinose, ali ispadate budala jer vidite da mnogi oko vas muljaju državu, ne plaćaju poreze i nikom ništa. Samo ste učenici ili studenti, ali i vi želite otići van na studij ili naći bolji posao tamo gdje su ljudi u sustavu obrazovanja i rada subjekti, a ne objekti. Odradili ste pošteno svoj radni vijek i primate mizernu mirovinu, ali stari ste i bolesni i nemate kamo otići.
To nije Hrvatska kakvu trebamo. Trebamo državu u koju će se vratiti barem dio iseljenih i koja će privlačiti mlade i obrazovane ljude da žive i rade ovdje ili se školuju na hrvatskim sveučilištima, od kojih nijedno nije među 1000 najboljih na svijetu prema Timesovoj listi, piše Večernji list.
Trebamo državu s odgovornim političarima u kojoj se ljudi u javnom sektoru zapošljavaju temeljem meritokratskih načela. Je li moguća takva Hrvatska i koje su sve promjene nužne da bismo za 10, 20, 30 godina vidjeli da će u ovoj zemlji biti bolje barem našoj djeci? Ne samo nečijoj.
Večernji list o tome je razgovarao s makroekonomistom dr. sc. Željkom Lovrinčevićem, politologom prof. dr. sc. Zdravkom Petakom i matematičarom, bivšim ravnateljem zagrebačke V. gimnazije te predsjednikom Hrvatske udruge nastavnika istraživača Petrom Mladinićem.
Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta ističe da su vlast i poslodavci propustili trenutak rasta plaća zaposlenika koji se trebao dogoditi, a počeo se događati u okružju. A BDP, podsjeća, ima tri glavne komponente: dio koji ide zaposlenicima, dio koji ide državi kroz poreze i dio koji čine profiti.
– I vlast i poslodavci ponašali su se prije tri-četiri godine na način da ima dovoljno radnika i da u toj raspodjeli ne treba biti posebno darežljiv. Kad gledate udio BDP-a u plaćama zaposlenih u proteklih 20 godina i to uspoređujete s profitom, udio plaća kretao se još od 2000-ih oko 46-47 posto udjela u BDP-u, a prvi put ove godine past će na samo 44-44,5 posto. A za tri postotna boda porast će bruto profit. Brojke pokazuju da je udio zaposlenih u smislu plaća u BDP-u sve manji, kolač radu kod nas je sve manji, a sve veći je kapitalu, koji nije opterećen, kao ni imovina. Hrvatska ide prema scenariju u kojem rad dobiva sve manje jer dobiva i konkurenciju iz vana u obliku jeftine radne snage, a kapitalu ostaje sve više. Preraspodjela u korist kapitala, a na štetu rada traje neko vrijeme. Hrvatska je propustila prije nekoliko godina valorizirati rad. Osim svih poznatih stvari, ambijenta, (ne)kvalitete institucija, načina funkcioniranja pravosuđa, korupcije, sada je i rad masovno podcijenjen.
Ljudi u tim uvjetima traže alternativu, što samo ubrzava iseljavanje hrvatske obrazovane radne snage i useljavanje jeftine radne snage koja praktično radi za minimalac. Profiti rastu, plaće zaposlenima po udjelu u BDP-u padaju, što ima negativne demografske i društvene reperkusije. Godinama govorimo o selektivnoj imigracijskoj politici i da će nam nedostajati ljudi, no kod nas se sve događa po inerciji, svaki poslodavac uvozi koga stigne. Ali kad se sve zbroji, neka daju stranim radnicima 4500 kn i kad uzmete cijenu puta, smještaja i pokušaja bilo kakve integracije, trošak je minimalno više od tisuću eura. Tim novcem mogli ste zadržati nekog hrvatskog čovjeka prije tri godine, ali pohlepa poslodavaca i izostanak državne politike doveo je do čega je doveo. I sad plivamo uz pomoć europskih sredstava i dijelom inercijom. Kao takvi, nismo privlačni mladima i obrazovanima da dođu živjeti u Hrvatsku. Jedini motiv da dođu ovdje im je motiv odmora u sezoni ili nam može doći mali broj digitalnih nomada koji su više raritet – govori Lovrinčević za Večernji. Država i dalje, dodaje, ne prepoznaje da se događa problem s podcijenjenošću primanja radnika.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.