U moru međimurskih dobrovoljnih darivatelja krvi on je rekorder. Za to je nagrađen sa mnoštvo nagrada, od onih lokalnog karaktera pa do državne razine. Posebno su pamtljive lanjske kada je nagrađen Nagradom Zrinski i GDCK Čakovec povodom nacionalnog dana dobrovoljnih darivatelja krvi za 165 davanja.
Josip je davno ušao u anale darivatelja tjelesne tekućine koja je sinonim za ljudski život.
– Više su me darivanju krvi vukli humani razlozi, nego moji zdravstveni- istaknuo je prilikom posljednjeg susreta. Svako darivanje ima svoju priču, svaki ubod igle u venu Josipa čini jačim i ponosnijim. Posebno je bio ponosan kada je krv davao za ljude u njegovoj Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji, gdje je radio u ondašnjoj lendavskoj „Nafti“, a i za potrebe bolnice u Rakičanu kraj Murske Sobote. Sjeća se tih 90-tih godina kada je bio čelni čovjek MO CK Selnica, kada je bio animator dragovoljnih darivatelja čiji je broj u to vrijeme naglo porastao.
– To je bilo nekada, no od tada se i u tom segmentu puno toga promijenilo. Roman bi o tome mogao napisati. Impresionirala su me druženja darivatelja, njihova radost, posebno raspoloženje jer, po meni, svako darivanje krvi je za mene praznik, radujem mu se, no ne znam kako to gledaju drugi – dometnuo je.
Joža, kako dugo ?
– Bit ću darivatelj dokle god to budem mogao zakonski, a i zdravstveno. Nažalost, to zdravstveno ga je spriječilo da i dalje bude u službi humanosti i po tome će ostati zlatnim slovima zapisan u knjizi humanih Međimuraca.
Sa svojih 64 godine dao je nešto malo više od 72 litre tekućine koja život znači. Želja mu je bila preskočiti brojku 80.
Nije glede toga, kao što smo u uvodu spomenuli, zaboravljen i od uže i šire zajednice, a onima kojima je njegova krv „život značila” podsjetnik, kao i našim čitateljima, da Joža danas slavi 64. rođendan.
Josipe, sretan ti rođendan i u ime našega portala !
