Ne, na tržnicu u Čakovcu dolazim kako bi prošetala između tezgi i odabrala ono po „mojem čeifu“, rekla nam je gospođa, koju smo upitali ima li svoju kumicu, svojeg dobavljača. Sljedeća nam je rekla kako ima svoje dvije, tri ženice kod kojih redovito kupuje jer zna od koga kupuje i kakvu robu dobiva. To je zdrava, uzgojena na pravoj međimurskoj zemlji, neizložena silnim „špricanjima“, kazala je.
Simpatičan je bio jedan umirovljenik:
– Znate ja sam nagluh. Supruga jedva pokretna, djeca se razišla pak ja moram na plac i uvijek idem istim prodavačima, koji znaju za moj problem pa mnogo niti ne komunicirano, sve oni poslože meni u moju torbu.
Zamijetili smo priličan red kod kioska za mliječne proizvode, a i dosta bračnih parova koji imaju raspodijeljen posao: žena bira, muškarac trpa u vrećice i nosi. Tegli i po nekoliko vrećica.
Stekli smo dojam kako i kupci, a još više prodavači željno očekuju preseljenje na nove prostore.