Zdravko Kolarić (58) iz Gardinovca strukovni je učitelj Graditeljske škole Čakovec. Prije četiri godine, gradilište je zamijenio školskom učionicom, ali zanimanje zidara, govori, nikad nije napustio. Njegova priča inspirira jer Zdravko je čovjek koji je s 54 godine odlučio učiniti životni preokret.
Upisao je dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje kako bi se kvalificirao za nastavničko zvanje, a sad pokreće upis studija inženjerstva, i to s 58 godine!
Njegova priča, priča je čovjeka koji je unatoč godinama zadržao dječačku radoznalost i ljubav prema znanju, ali prije svega, radu rukama! To je vrlina koji, priča nam, duguje svom ocu.
– Od malena moj me otac educirao i pokazao mi koliko je važno znati raditi rukama. On je bio vrhunski tesar i jako sam puno od njega naučio, iako sam od njega i majke ostao rano. Raditi sam morao zato početi rano, s nepunih 18 godina. I ja i moj brat. Ipak, odabir zanimanja zidar moj je najveći životni pogodak, započinje Zdravko.
U Graditeljskoj školi Čakovec počeo je raditi prije 4 godine kada su ga predložili školski profesori, a u samom početku bila je velika promjena napustiti realni sektor i zamijeniti ga radom u obrazovanju.
– U školi sam počeo raditi na poziv ravnatelja kad me predložili školski profesori. Dobio sam preporuku i odmah pristao iako mi je to na početku bio problem, prilagoditi se školskom okruženju. Ipak, imao sam motivaciju i želio sam se tom poslu posvetiti. Došlo je do toga da bih ja mogao obavljati dužnost praktične nastave no bilo je potrebno završiti dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje kako bih stekao nastavničke kompetencije. I to s 54 godine! Uspio sam ga završiti sa sjajnim prosjekom.
Bio je to za njega životni preokret, no ističe, „nikada nisam napustio svoje zanimanje koje i dan danas volim i obavljam.“
– Nastavi i svom zanimanju posvećen sam maksimalno. Imao sam priliku raditi u svim segmentima građevine, od niskogradnje do visokogradnje, tunelogradnje i cestogradnje! Znao sam zato da djeci mogu prenijeti znanje i to me guralo naprijed. Rad u školskom okruženju me dodatno inspirirao, a zato sam i odlučio uskoro pokrenuti upis studija inženjerstva. To je samo pokazatelj koliko ovo volim, a znanje je jako bitno. Svojim primjerom želim inspirirati djecu, jer dolaze nove tehnologije, a ja želim biti u toku. Ono što unatoč svojim godinama nisam izgubio je radoznalost i radišnost.
Posao u školi ipak donosi nove izazove s kojima se uskoro susreo.
– Ovaj me posao manje relaksira nego posao voditelja gradilišta, jer odgovorni ste za djecu i njihovu budućnost. Ipak, svima onima koji pokažu i najmanje interesa ja se maksimalno posvetim. Sva djeca su mi ipak ista i svakome dajem jednaku podršku, no posebno me interesiraju mladi učenici u kojima prepoznam ljubav prema ovom zanimanju. Zidarsko zanimanje bilo je uvriježeno kao zanimanje u koje su se upisivala djeca koja „nisu za ništa drugo,“ no u današnje vrijeme dobar zidar je zlata vrijedan. Iako ih se u godini upisuje nekoliko, nažalost, u prosjeku ih završi samo pola.
Za sve one koje zanima upis ovog zanimanja govori:
– Danas s ovim zanimanjem možete i zaraditi mnogo! Ne treba čak ni otići raditi izvan Hrvatske. Kad bi oni shvatili da nije sve u radu za računalom, nego i radu rukama, oni bi shvatili da u ovom sektoru postoji mnoštvo mogućnosti. U tom sam od 1984. godine pa sve do danas, a s ciglama ću čini se i u grob, govori za kraj.