Deset žena brine o oko 70-ak korisnika, starijih i/ili nemoćnih osoba na području općine Donji Kraljevec u sklopu projekta „Snažno zaželi“, 100 posto financiranog sredstvima EU-a, koji se u drugoj fazi provodi na području općine Donji Kraljevec u organizaciji USR „Sport za sve“ općine Donji Kraljevec.
Korisnicima te usluge se s dolaskom gerontodomaćica život izrazito promijenio na bolje i većina ih više ne može niti zamisliti svoj život bez njih, a jednu toplu priču pronašli smo u samom Donjem Kraljevcu, gdje je život na ovaj način spojio nekadašnje kolegice još iz osnovne škole, samo razred više, Danijelu Smolek-Lengić (45), gerontodomaćicu, i Karmelu Štefok (46), jednu od njezinih korisnica.
ŽIVOT POD STAKLENIM ZVONOM
Karmelu Štefok posjetili smo u njezinoj kući u Donjem Kraljevcu, gdje stanuje zajedno s roditeljima Stjepanom-Marijanom Štefokom (73) i Marijom Štefok (70), koja je također korisnica u projektu „Snažno zaželi“. Karmela je, kažu, odmalena imala čitav niz bolesti. Uspjela je završiti osnovnu školu i maštala o zanimanju frizerke, no nakon toga život joj se dodatno zakomplicirao te je zbog lošeg zdravstvenog stanja vrijeme provodila uglavnom kod kuće.
Sa 27 godina počela je patiti od jakih alergija, a danas je alergična na gotovo 99 posto toga, od hrane, preko biljaka i životinja do kemikalija. Od voća, primjerice, može jesti samo crno grožđe i jabuku. Od razdoblja korone nije napustila kuću, te je glavninu života provela izolirana od svojih vršnjaka i usamljena.
Danijela Smolek Lengić godinama je radila razne poslove – u knjigovodstvu, medijima, rasadniku, no nije našla stalan posao, pa se prijavila na ovaj projekt i završila tečaj za gerontodomaćicu. Uz Karmelu i njezinu majku ima još šest korisnika, a posao joj je, kaže, dinamičan i zanimljiv jer voli ići po terenu i komunicirati s ljudima. Kod kuće ima muža i dva odrasla sina. U obitelj Štefok Danijela je uletjela gotovo kao anđeo, promijenivši svima njima život na bolje.
– Život mi je puno ljepši otkad nam dolazi Danijela. Ona mi je kao sestra koju sam si uvijek htjela – kaže Karmela, kojoj su Danijeline posjete najvažnije radi druženja, a njezini roditelji dodaju:
– Danijela nam je postala kao član obitelji. Kad ode, stiha se plačemo za njom. Uvijek pita što treba, pomogne u svemu, uvijek nas nasmije i oraspoloži. Božek nam ju je spustio k nama. Nama starima i bolesnima takva pomoć jako puno znači!
DANIJELA JE NAPISALA I PRIČU O SVOJEM ISKUSTVU
O svojem iskustvu pomoći u obitelji Štefok, Danijela Smolek Lengić napisala je i dirljivu priču, koju vam prenosimo u cijelosti:
„Ove jeseni bude godinu dana otkako dolazim u kuću obitelji Štefok. Tu s roditeljima živi jedna draga mlađa osoba, Karmela koja mi je posebno prirasla srcu. Doduše znam je i sjećam je se iz ranog djetinjstva, osnovne škole… a ovaj moj posao produbio je vezu s Karmelom.
Karmela naime boluje od raznih zdravstvenih tegoba, a najgori problem su njene agresivne alergije. I dok je cijeli svijet od početka pandemije Covida kukao o izolacijskim mjerama i oduzimanjem osnovnih građanskih sloboda, Karmeli je to bila svakodnevica.
Ona je naime “zatvorena” i izolirana godinama, da ne velim desetljećima, zbog svojih alergija, a vrijeme Covida još je više pogoršao njenu osjetljivu zdravstvenu situaciju. Karmela se ne smije cijepiti, Karmela ne smije među ljude, Karmela ne smije više puta ni na zrak jer cvate bazga, lipa, topola, ljeska, jer se kosi trava, jer je sunce prejako… Maske vezane za Covid koje smo morali nositi, na koje se žalio cijeli svijet, zbog kojih je čovječanstvo prijetilo državnim udarima, Karmeli je upravo ta maska (više puta i dvije na ustima i nosu) dio svakodnevnog života. Godinama.
U kući Štefokovih kao i svaka gerontodomaćica, pomažem u održavanju domaćinstva i čistim. Tu se posebice misli na prostorije u kojima boravi Karmela. Češće se briše prašina i usisava, češće brišu police na kuhinjskim elementima, ormarićima, policama… No, najvažniji i najljepši dio posla vezan je uz Karmelu. Kroz proljetne i ljetne mjesece vrijeme provodimo više-manje u kući. Uz glazbu, radimo osnovne vježbe razgibavanja. Plešemo. Karmela jako voli plesati. Shvatile smo da nam odgovara isti stil glazbe, da obje volimo te glazbene sastave i pjesme iz naše mladosti. Fotografiramo.
Karmela se zna služiti kompjuterom, društvenom mrežom Facebook, koristi i Messenger. Dosta toga sam joj pokazala, naučila ju. Pregledavamo razne stranice, pjesme, portale. Ponekad, dok je Karmela umorna ili manje raspoložena, samo stavimo video isječak iz filma “Tjelohranitelj” i omiljene Whitney Houston te Kevina Costnera. Dok igramo neku od društvenih igara i pijuckamo tursku kavu (kava je Karmelin ritual, jedino piće takve vrste koje joj ne smeta i u kojem uživa), obavezno nam svira naša omiljena pjesma “Voyage Voyage”. I još treba naglasiti da je Karmela strastveni čitač (novine, knjige….).
Posebni doživljaj i iskustvo imala sam u ovoj obitelji kada je Karmelina majka nedavno bila tjedan dana na operaciji u bolnici u Zagrebu. Bilo je to nakon mnogo, mnogo vremena prvo odvajanje bolesne majke i bolesne kćeri. Strah, bol, neizvjesnost, grč s obje strane. Iako Karmela preda mnom ne pokazuje mnogo emocija prema roditeljima, vidjelo se na licu, u očima, ta crta zabrinutosti. No, tu sam bila svaki dan brinuti o njoj, naravno uz brižnog tatu, da joj olakšam svakodnevnicu bez majke s kojom je posebno vezana.
Karmela je jedna savjesna i odgovorna osoba, ponekad pomalo svojeglava što je čini simpatičnom, no potrebna joj je pomoć oko domaćinstva, spremanja ručka, kontrola, odnosno podsjetnik da ne zaboravi popiti koji od lijekova. U mojoj bilježnici je popis svega što Karmela može, a pogotovo što ne smije nikako jesti. Toga smo se držale i do povratka majke iz bolnice nije bilo nikakvih problema niti liječničkih intervencija.
Moja najveća nagrada za dolazak u kuću ove obitelji – gdje se dijele svi lijepi i tužni trenuci, gdje se kroz godinu dana steklo povjerenje o dijeljenju najosobnijih sitnica života, gdje se ne ustručava, ne boji – su riječi obitelji Štefok da sam njihov član obitelji, da sam poput još jednog njihovog djeteta. A dok ti se dade do znanja da je osoba o kojoj pišemo u ovom tekstu, moja vršnjakinja, u ovih godinu dana živnula, da je veselija, aktivnija, da ima više ideja i volje za svaki novi dan, za još jednu jesen/zimu u kojoj ćemo moći provoditi lijepe trenutke u prirodi i kući, onda je to i meni najveća nagrada i veselje ovog posla“ – napisala je Danijela.
