Mirisi nafte, vina i žganice u zraku, pjesma od Iloka do Zaboka, preko Međimurja i Zagorja, savršeni Maksov gulaš i atraktivna mlada Afrikanka u pratnji načelnika Vičevića obilježili su selnički kraj minulog vikenda. Šardijev brk i sjajni Vičevićevi obrazi pokazali su kako je priredba bila uspješna.
Četrdeset starih traktora i toliko vozača i suvozača te putnika na njima i u prikolicama što govori o preko 100 ljudi okupilo se minulog vikenda na 15, tradicionalnom susretu starih traktora u Selnici. Još toliko je bilo gledatelja ili publike te je sve to glavnog organizatora Ignaca Šardija te Općinu Selnicu kao suorganizatora učinilo zadovoljnima. Svi traktori su bili različiti i starosti od 70 do 41 godinu tako da je slika sa selničkog krajobraza bila izuzetno lijepa i zanimljiva.
Priredba je okončana zajedničkim druženjem, objedom i podjelom priznanja onima koji su po nečemu bili bolji, stariji, ljepši i slično. Izabran je najstariji traktor, najstariji traktorist, najljepši traktor i još netko, ali u silnoj gužvi to nije bilo lako ‘zazvediti’, a nije najvažnije, jer na kraju je uistinu sve bilo jako, jako lijepo. Glavni organizator priredbe Ignac Šardi, vlasnik Muzeja starih vozila u Selnici i načelnik Općine Selnica Ervin Vičević jako su zadovoljni što je sve prošlo bez ikakvih ekscesa, lijepo i radosno. Ima jedna stvar, koju treba reći, poglavito jer nisam u Donjem Koncovčaku vidio niti jednog novinara, pak sam ekskluzivac, a i stvar je zanimljiva. Svi sudionici i posjetitelji, kao i publika s obližnje utakmice Donji Koncovčak-Torpedo nalukavali se, a mnogi poglede nisu skidali s lijepe, mlade i atraktivne djevojke crno-smeđe puti koja je stalno bila u društvu općinskog načelnika Ervina Vičevića.
BOJAN ŠTAMPAR, NOSITELJ DOBRIH VIBRACIJA
Mnogo je poznatih osoba bilo na ovom osmosatnom druženju od Selnice, preko Zaveščaka, udolina i bregova do Donjeg Koncovčaka, a svi oni ‘su se šteli slikati, a samo jedan novinar je bio, pak je bilo napeto, a malo teže upamtiti lica koja su ožarena, odmorena i zadovoljna bila u tom lijepom okruženju. Bojan Štampar ponajbolji međimurski i hrvatski vinogradar i vinar iz Svetog Urbana, na kojem se god mjestu pojavio izazvao je radost ljudi koji su ga sreli. Jednostavno Štampar je svakog razveselio pa i mene autora ovog natpisa kojeg su nesavjesni vozači ogradili svojim skupim vozilima, pak stoga nisam mogao u GO!vGOgorice. Veli mi Bojan, pak bude i bez tebe minulo, hodi kaj si par gemišti spijemo. Super Bojan. Bio je tu i Slavko Strahija iz Svetog Roka čiji traktor je iz 1953. bio najstariji i zbog volovskih rogova najatraktivniji. Igor Vrhar iz Štrukovca pokazao je svoj uistinu zanimljiv uradak, a bilo je i drugih. Ono što pak najviše vrijedi je činjenica kako su trećinu nazočnih činili mladež i djeca, sinovi i kćeri, unuci i praunuci.
Uz zvukove Oldtimer benda i miris bograča kojeg je pripremio vrsni lovac i kuhar Goran Mrazović Maks sa svojom asistenticom, pala je odluka da se već sada krene u pripreme za 16. susret iduće godine, jer šteta bi bilo odustati od ovako zanimljive kulturne, zabavne i društvene priredbe.
Ne znam zašto meni iz misli ne odlazi mlada Kenijka, koja je sa slašću konzumirala ukusan Maksov bograč, okružena magistrom Tomicom Tomšićem i načelnikom Ervinom Vičevićem koji je zaslužnicima podijelio priznanja, a Šardiju čestitao na organizaciji, dok je autoru ovog članka s osmjehom naredio da Kenijku i njega ne spominjem. Ha-ha. Moš mislit.