U posljednje vrijeme, s tugom primjećujemo da se u nekim dijelovima naše domovine, pa tako i u Međimurju, sve rjeđe ističe hrvatska zastava. Mnogi građani, pa čak i branitelji, osjećaju nelagodu ili oklijevaju pokazati taj simbol koji bi trebao biti izvor ponosa, a ne razlog za šutnju. Ne želimo nikoga prozivati, već pozvati na razmišljanje – kako smo došli do toga da se vlastite svetinje počnemo skrivati?
Za nas, hrvatske branitelje, zastava nije samo simbol države – ona je zavjet. U njezinim bojama žive uspomene na poginule suborce, na dane ponosa i tuge, na trenutke kada smo stajali rame uz rame braneći ono što je sveto: dom, obitelj, slobodu.
Zastava Republike Hrvatske nije komad tkanine – ona je srce naroda. Kad se vijori na vjetru, ona govori o hrabrosti. Kad je spuštena na pola koplja, ona plače s nama. Kad je podignuta visoko, ona slavi našu snagu i zajedništvo.
Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO poziva sve građane da zastavu ne gledaju samo očima, nego srcem. Da je ne nose samo na odjeći, nego u duši. Jer ona pripada svima nama – bez obzira na razlike, bez obzira na vrijeme.
Posebno ističemo važnost zastave branitelja i udruga – one koje se ponosno vijore na skupovima, komemoracijama, obljetnicama i svakom mjestu gdje se čuva uspomena na žrtvu i hrabrost. Te zastave nisu samo znak pripadnosti – one su svjedočanstvo povijesti, ponosa i zajedništva. One su produžena ruka hrvatske zastave, s dodatnim značenjem koje dolazi iz srca onih koji su stali u njezinu obranu.
Zastava nas obvezuje. Da budemo dostojni onih koji su za nju dali najviše. Da živimo vrijednosti koje ona predstavlja: poštenje, hrabrost, solidarnost, ljubav prema domovini.
Zastava je naša svetinja. Poštujmo je. Čuvajmo je. Živimo je. – poručuju iz “Zajednice BRANITELJI ZAJEDNO“
