Saša Horvat (30) i Ivana Zeljko (25) ovogodišnji su pobjednici Polarne kros lige u Prelogu na stazi od 3,2 km, a također i dečko i cura, Preložanin i Bjelovarčanka s čakovečkom adresom, a danas ih dijeli oko 14 kilometara zračne linije, manje od 10 cm visine, dok ih povezuje ljubav prema trčanju, planinarenju i upoznavanju novih mjesta i ljudi…
Ivana danas stanuje u Čakovcu i radi kao voditeljica poslovnog odnosa u Addiko banci, a Saša stanuje u svom rodnom Prelogu, završio je srednju školu za prometnog tehničara te radi u jednoj građevinskoj tvrtki u Prelogu.
Saša i Ivana svoju su vezu započeli još prije dvije godine, kad su bili poznanici u Atletskom klubu Međimurje. Ivanu je u Međimurje doveo studij Turizma i menadžmenta na Međimurskom veleučilištu, a tada je završavala diplomski iz orijentacijskog trčanja i zamolila putem fejsa svog kolegu, kojeg je površno znala iz treninga u AK Međimurje, za pomoć.
– Odveo sam je na par tih trka iz orijentacijskog trčanja, kako bi iz prve ruke sve saznala i mogla napisati dobar diplomski – priča Saša. Na orijentacijskom trčanju planule su i iskre ljubavi, odnosno postali su par. Osim što su članovi AK Međimurje, OK Međimurje i BK Prelog, zajedno i bicikliraju i planinare (osvojili su sve veće planine u Hrvatskoj), a povremeno odu i na pivo, u kino ili u posjet roditeljima. Uz stalan posao, treninge i trkačka natjecanja, ne ostane im, kažu, puno slobodnog vremena.
Trkači posvuda
– Nekad smo u jednu subotu imali tri do četiri utrka. Za nas se priča da smo sve posvuda, a zapravo i jesmo u većini slučajeva – istaknuli su, a na upit jesu li im takve subote bile fizički naporne, rekli su „Neeee“. Naravno, kako bi bilo ovim sportskim tipovima. Pobjednici su mnogih trkačkih natjecanja, Saša trenira trčanje tri put tjedno, a Ivana atletiku svaki dan do dva sata.
Od atletike na stadionu do trčanja po planinama
Ivana Zeljko atletiku je počela trenirati u 5. razredu osnovne škole te bila članica AK Bjelovara, a posljednjih 7 godina trenira je u AK Međimurje.
– Ivana se prije bavila samo sedmobojem (100 m prepone, 200 m, 800 m, bacanje kuge, bacanje koplja, skok u dalj i skok u vis), odnosno atletikom na stadionu, ali zbog mene se počela baviti trčanjem na duge rute – kaže Saša, koji se bavi vanstadionskom atletikom, odnosno dugoprugaškim trčanjem (utrke od 5 ili 10 km, polumaraton i maraton) već 6 godina.
To da joj AK Međimurje spočitava da previše trčkara uokolo, umjesto da se posveti skokovima u dalj, za što je pravi talent, Ivana komentira:
– Sviđa mi se trčanje na duge staze jer trčim po prirodi, s dečkom, te zajedno putujemo, upoznajemo nove ljude i nova mjesta, što s atletikom na stadionu nije slučaj jer smo tu samo na relaciji Čakovec – Varaždin – Zagreb i to je to.
Ivana iza sebe doduše ima već čitav niz sportskih uspjeha: 2019. godine oborila je međimurski rekord (5,81 m) u skoku u dalj, bila je četverostruka državna prvakinja u višeboju, državna prvakinja u skoku u vis itd., te pobjednica mnogih domaćih i izvanžupanijskih trkačkih liga. Što se tiče orijentacijskog trčanja, Ivana je briljirala i tu – bila je ukupna pobjednica Treking lige Sjever 2019/2020., gdje je trčala po brdima 20 kilometara!
– Završila sam i Školu sportova na vodi (kajak, sup i veslanje) u Varaždinu. Išla sam nekoliko mjeseci s prijateljicama na treninge i pripremale smo se za natjecanje, no na kraju smo odustale. U slobodno vrijeme volim i crtati i fotografirati – priča Ivana.
Saša je također vlasnik laskavih titula. Godine 2019. na maratonu u Puli bio je drugi, u Beogradu na svjetskom natjecanju ukupno 18., a osvojio je i mnoge domaće kratke i duge lige, kao što su Globetka, Polarna liga Prelog, Ljetna liga Prelog, Liga Rudar Mursko Središće. Osvojio je i 1. mjesto u trčanju u Kupu Sjeverozapadne Hrvatske 2019. godine.
Saša je i strastveni planinar. Jednom je s bratom prošao 80 kilometara u četiri dana, po Triglavu Grintovcu, Velikoj planini i Strožiću. Slobodno vrijeme, osim s Ivanom, voli provoditi i u brizi oko svojih mnogobrojnih životinjica – ima razne vrste papiga, golubove, akvarij s ribicama i dva psa, mješanca Bena i border colicu Beu, koja s njim odlazi na trčanje.
Visina nije nikakva prepreka
Saša je niži od Ivane gotovo 10 centimetara. Evo što su rekli o tome:
– Ja sam 186 cm, on 178, ali to je u redu, u Međimurju ima puno takvih parova, kod kojih je djevojka malo viša – rekla je Ivana, a Saša, koji je dobio tu čast osvojiti srce zgodne Bjelovarčanke, je dodao kako visina nije bitna.
Što trenutno rade?
Svaki mjesec, između stalog, sudjeluju u po dvije utrke orijentacijskog trčanja Treking lige Sjever, krajem prošle godine i u siječnju 2022. godine sudjelovali su u 1. Ligi Križevci, gdje su bili jedini Međimurci. Interesantno je da Ivana tu bila prva u ukupnom poretku kod žena, a Saša drugi kod muških natjecatelja u ukupnom poretku, iako je dva puta promašio stazu, o čemu kaže:
– Trči se kroz šumu i treba paziti gdje stavljaš noge, a ako propustiš vidjeti jednu zastavicu, fulaš, pa se vraćaš…
– Saša na skoro svakoj utrci promaši stazu – dodala je Ivana. Prebrz je!
Njih ćete dvoje u budućnosti vidjeti vjerojatno na još puno, puno utrka, a jednog dana želja im je kupiti kajak i voziti se njime po Dravi i po moru, pri čemu će Ivana naučiti Sašu veslačkim tehnikama, a on će, nadamo se, veslati u pravom smjeru.