Za mjesec i pol, točnije 15. listopada, proslavit ćemo dvogodišnjicu otkako smo se iz rodnog Zagreba s troje djece doselili u Donji Kraljevec, koji je od glavnog međimurskog središta, Čakovca, udaljen gotovo dvadesetak kilometara i nismo ni jednog trenutka požalili što smo se odlučili na takvu promjenu.
Odlučili smo se baviti kozarstvom iako nismo imali nikakvog iskustva, govore Jelena Vuletić Čičko (43) i suprug Krunoslav Čičko (48) za 24 sata.
– U ovom naselju nismo nikad prije toga bili, no odluka o selidbi pala je kad smo saznali da ovdje postoji osnovna škola, vrtić i sve što je potrebno za opušteni obiteljski život. Mislim da je odnos učitelja prema djece u ovdje manje napet. Razred je manji i djeca su nekako socijaliziranija nego u Zagrebu – govore supružnici.
Uz blizanke Janju i Teru, 15-godišnjakinje koje idu u 1. razred gimnazije, najmlađi član obitelji je sedmogodišnji Grgur. On pohađa osnovnu školu u kojoj su zadnja dva razreda završile njegove sestre. Općina ima nešto više od 4400 stanovnika i gotovo nema nezaposlenih. Većina zarađuje u metalnoj industriji.
– Ovo je jedna od brojnih kuća koje smo razgledali u Međimurju, ali je jedina bila u Donjem Međimurju. Prvi smo susjedi rodne kuće najpoznatijeg Donjokraljevčana Rudolfa Štajnera. Od naše kuće sve je u krugu 800-tinjak metara. Od vrtića i jaslica koji su subvencionirani, do škole, ljekarne, ambulante… To je prevagnulo i krenuli smo od nule. Odlučili smo ono pročitano u silnoj literaturi o kozarstvu i svemu ostalom sprovesti u djelo. Općina nam je dala 20 tisuća kuna za obnovu stare kuće. Susjedi ne mogu biti bolji, i na svakom koraku su nam na usluzi – govori bračni par prilikom posjeta imanju koje ima jedan hektar okućnice. Matično stado danas broji 20 muznih koza, 13 jarića i dva jarca.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.