Aleksandra Ličanin i Tomislav Jakopec, uhodani dvojac svečanosti proglašenja najboljih u međimurskom sportu, za svakog su dobitnika obrazložili razlog dolaska na tron najboljih. Najdulje obrazoženje je bilo za našeg čakovečkog sportskog novinara Mladena Grubića.- A kako i ne bi-rekao je kasnije u svom obraćanju međimurski župan Matija Posavec, – kada je riječ o čovjeku koji se je za novinarstvo vezao kao osmoškolac,pisao je i o drugim temama, no sport nikada nije ispuštao, bio mu je odmalena u krvi gdje je ostao i danas. Vama svima čestitke za postignuto, no njemu ipak jedna posebna, ipak 57 godina u novinarstvu je impozantna brojka-rekao je župan.
Tko je Mladen Grubić ?
Tomislav Jakopec je naveo: -Rođen je 1950. godine u Murskom Središću. Od 1976. do 2015. godine živi i radi u Kotoribi u tamošnjoj OŠ gdje je kao nastavnik razredne nastave dočekao mirovinu. Ta sredina, odnosno cijeli istočni dio Međimurja s 11.000 stanovnika, je dokraja definirala njegovu ljubav prema novinarstvu koje nije bilo vezano samo uz i za sport već i sva događanjana spomenutom prostoru, a i šire. Za novinarstvo nikada nije bio profesionalno vezan, no ali ga nije napuštao nikada, živeći devizu: „uzmite mi sve, samo novinrstvo ne“.
Tako živi i danas. Uz svoj profesionalni rad, a što je bilo nešto najteže, honorarno je pratio svekolika dnevna i tjedna događanja istočnog međimurskog kutka pa ni sport nije bio izuzetak. Bio je izvjestitelj sa svih sportskih događanja onoga kraja koja su prije svega bila vezana uz nogomet, a kako su rasli ostali sportovi, prije svega stolni tenis, košarka, kuglanje, sportski ribolov ni oni nisu ostali zaobiđeni. Kako su se neki klubovi onoga kraja natjecali u republičkim i državnim rangovima postao je suradnikom listova s te razine. Odnosi se to prije svega na „Večernji list“,“Sportske novosti“ te lokalno „Međimurje“, „Međimurske novine“, Radio Čakovec, poslije HRČ, kasnije međimurski portali, a bili su tu i strukovni časopisi i bilteni, kasnije naš portal, a nešto prije i prvi međimurski. Osim što je bio novinar izvjestitelj, paralelno je pisao o ljudima, odnosno sportašima, pogotovo onim talentiranima, pogotovo mladima. Od potonjih koji su stekli sportsku reputaciju ne zaboravljaju istaknuti da je Mladen bio prvi novinar koji je pisao o njima. Ta njihova sjećanja mu imponiraju, drži kako je time i on bio karika u lancu njihove uspješnosti. Taj potonji vid novinarskog izražavanja zadržao je i danas.
Fokusirajući se samo na sport, moramo se vratiti u 1965. kada je u OŠ M. Središće kao član Novinarske grupe pisao članke o događanjima u školi i slao ih lokalnom listu „Međimurje“. Bile su tu i sportske vijesti koje su mu bile i najdraže jer je bio nogometaš u tamošnjem NK „Rudar, a po dolasku u Kotoribu svestrano se angažira u nekimondašnjim sportskim kolektivima, prije svega NK „Graničar“gdje je do prije nešto manje od desetak godina bio medijska „Katica za sve“.
Njegov rad je prepoznat u sredinanama za koje je pisao. Raduju ga njihove nagrade u kojima u obrazloženjima mahom stoji kako je nagrađivan zbog svoje sveprisutnosti, radišnosti, svestranosti….
Ponosan je što je bio među prvima u grupi s osnivačima Sekcije sportskih novinara u sklopu Hrvatskog zbora sportskih novinara kojoj je u jednom mandatu bio i predsjednik. Od njih je još 2004. godine na isto takvom događaju dobio Priznanje za doprinos sportskom novinarstvu. A kada treba istaknuti nagradu kojom se posebno diči, onda je to Županijska nagrada „Zrinski“ za 2016. godinu, a dobio ju je za „značajan pedagoški rad u odgoju i obrazovanju te stvaralački pristup i doprinos novinarstvu“.
Danas je član Izvršnog odbora Udruge sportskih novinara Međimurja. Udruzi zahvaljuje što ga ni u ovom veličanstvenom trenutku međimurskog sporta nije zaboravila. Zahvalan je i portalu Medjimurski. hr, kako kaže, što još i danas u njega imaju povjerenja. – Hvala im !- rekao je na kraju.