Spušten je zastor na ovogodišnje ‘Vincekovo’ koje je uistinu bilo po volji svih onih koji su bili na organiziranim pohodima ili su vinogradarskog sveca proslavili u svojim klijetima i podrumima, a najzdravije među trsovima.
Niz je običaja vezanih uz ‘Vincekovo’, a kako je to bilo nekada, odnosno što se trebalo događati da bi se vinogradari mogli nadati urodu grožđa, a onda i kapljicama vina, govori Robert Horvat, vinogradar i vinar iz Svetog Urbana.
– ‘Ako na svetog Vinka sunce peče, onda obilno vince v lagve teče. Ako se na Vincekovo vrabac v mlaki vode okupa, onda se bude u jesen vinar u vinu kupati. Ako je sušni dan niti vina biti neće. Koliko vina vinogradar na Vincekovo popije, takav će mu urod biti. To su samo neke od izreka, a sigurno je kako su vinogradari na Vincekovo bili u svojem vinogradu bez obzira na vremenske prilike. Bila li hladnoća, blato ili duboki snijeg u vinograd se išlo. A tamo se pomolilo i govorilo. Dragi Bog čuvaj trsa mog. Oblake razgrni, sunce primakni, mraza zgoni, na točo zvoni. Se bum obdelal da bi v jesen popeval. Rozgu bum si zel i v posudu del. Sveti Vincek pokaži svetu kakše bu novo leto. I upravo kako ova molitva kaže, domaćin uzima škare u ruke i prvim rezom vinskog trsa označava početak ovogodišnje rezidbe i simbolično otvara radove u novoj sezoni.
Odrezane rozgve nosi doma, u kuću svoju gdje one na toplini propupaju te prema broju pupova predviđa kakva će ovogodišnja berba biti. Na ovo Vincekovo i vrabac se okupali i s krova su kapljice vode curile, a gdje magle bilo nije i sunce se pokazalo, no nije sunce peklo no zato suše bo nije, tako da se možemo nadati, ne samo nadati nego i vjerovati u dobru i rodnu vinogradarsku godinu. Neka bude tako kao što mlađi Horvat kaže i svi budemo zadovoljni.