“Etnologija, folkloristika i antropologija pretvarali su usmeno „drugo“ u pisani oblik, a zapisivanje je postalo mjerilom činjenica i istine u smislu „može li to biti napismeno?“ Upravo to posredovanje često donosi osjećaj nadmoći pojedinca ili institucije nad subjektom i izvorom u smislu reinterpretacije sadržaja. Nepisanje stoga može poslužiti kao alat kojim se može povući, prepraviti ili ponovno osmisliti ono što je zapisano i pružiti priliku u samom tekstu, onima o kojima se samo pisalo bez njihove prisutnosti.“

Najveća takva konferencija u Europi okupila je velik broj stručnjaka, 1100 iz cijele Europe, a Muzej Međimurja Čakovec predstavljala je viša kustosica, voditeljica etnografskih zbirki Janja Kovač. Tema njenog izlaganja bila je „Odnos između institucija moći i nositelja vještina na primjeru sakupljanja međimurskih narodnih pjesama“, a rad su zajedno pripremili Kovač i dr.sc. Anđelko Vlašić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

– Govorila sam o Vinku Žgancu, njegovoj metodi rada s nositeljima na terenu. Njega sam navela kao dobar primjer s obzirom na to da je on našao metode kako zapisati ono što je dobivao na terenu, a na način da to bude jasno ne samo u tom vremenu, nego i kasnije svima koji će tu građu koristiti. Prikupio je oko dvanaest tisuća pjesama, objavio je samo dio u svojim zbirkama i te su pjesme postale poznate, popularne. Taj odabir je u neku ruku bio njegov subjektivan dojam onog što je prikupio kao i uvjetno rečeno instituciji moći što je u ovom kontekstu bio Žganec, objasnila je Kovač.
Suradnja kustosice MMČ-a na tom događaju važna je ne samo radi novih znanja i spoznaja, već i zbog promocije Muzeja Međimurja Čakovec, nematerijalne baštine Međimurja i Hrvatske a koja je upisana na UNESCO-ve popise, ali i umrežavanja i upoznavanja s drugim stručnjacima i uspostavljanja suradnje.



