Danas, 16. studenoga 2024. godine, 35. rođendan slavi relativno novi župnik župe sv. Jurja mučenika u Svetom Jurju u Trnju, vlč. dr. sc. Silvio Košćak. On je u ovu župu, koja osim sv. Jurja u Trnju, obuhvaća i naselja Čehovec, Hodošan, Donji Hrašćan, Palinovec, Turčišće i Donji Pustakovec, na područjima triju JLS-a (Donji Kraljevec, Domašinec i Grad Prelog), stigao u kolovozu ove godine, pa smo ga odlučili bolje predstaviti župnicima kroz intervju.
Recite nam više o sebi, gdje ste rođeni, gdje ste se školovali, vi ste i vlč. dr. sc.? Smatrate li da je obrazovanje jako bitno?
– Rođen sam u Varaždinu, 16. studenoga 1989. godine, a djetinjstvo sam proveo u Završju Podbelskom, naselju Grada Novog Marofa. Završio sam srednju Medicinsku školu u Varaždinu, nakon koje sam upisao studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Što se tiče pitanja o doktoratu, upisao sam doktorski studij jer sam želio proširiti znanje. Trajna formacija za svećenike je važna, podjednako o povijesti zajednice kojoj služimo, kao i o traženju novih puteva za njezino kretanje po suvremenim stazama svijeta. Mislim da nije dobro da se svećenik odmiče od učenja nakon jednom dovršenog studija. Kršćani su svakako učenici čitavog života, a učitelj je prije svih živa izgovorena Božja Riječ.
Kada ste odlučili postati svećenik i što vas je privuklo tom zvanju?
– Svećenik sam se odlučio postati pred kraj srednjoškolskog obrazovanja. Iako je ta odluka u meni sazrijevala dulje vrijeme. Kad me netko pita o nekom točnom trenutku odluke, ne mogu reći da je baš taj i taj dan i taj i taj događaj presudio. Riječ je o malim susretima s ljudima iz Crkve, svećenicima i laicima. Zato često u svojim propovijedima govorim o važnosti našeg svjedočenja vjere životom, prije nego li riječima. Mene su na odluku za služenje zajednici vjernika potaknuli mnogi pozitivni primjerni kako svećenika, tako i laika.
Za razne prigode, koliko ulažete u pripremu svojih govora i što vas inspirira za njih?
– Homilije za nedjelje i blagdane svećenici, barem u teoriji, pripremaju kroz čitav tjedan. Nekad zbog obaveza dođe petak, a još ništa nije spremno… Nastojim se u svojim propovijedima držati Božje Riječi. Liturgija svake nedjelje daje čitanja iz Pisma, a koja onda svećenici tumače. Neki puta uspješno, neki puta malo manje uspješno aktualiziram ono što se sluša određene nedjelje. Inspiracija, ili bolje rečeno poticaji koji se daju vjernicima, dolaze od Kristovog načina djelovanja i ophođenja s ljudima, no tu su i tekstovi crkvenih otaca iz prvih vremena Crkve koji su često radikalni u tumačenju Riječi. Volim češkog teologa Tomáša Halíka koji na poseban način tumači Božju riječ u sredini koja baš i nije sklona vjeri. Imao sam ga priliku upoznati u Pragu prije dvije godine i ostavio je dubok dojam na mene.
Koliko ste već godina svećenik i gdje ste bili prije toga?
– Ove godine sam proslavio 10. obljetnicu prezbiterskog ređenja. Za đakona sam zaređen 2013., a đakonski pastoralni praktikum sam imao u Svetom Jurju na Bregu. Za prezbitera sam zaređen 2014., a službe sam imao na više župa. Bio sam dvije godine župni vikar u Ludbregu, tri godine župni vikar u župi sv. Nikole u Varaždinu. Nakon toga sam dobio prvu župu, odnosno prve župe budući da sam bio župnik u Legradu i upravitelj župe u Đelekovcu.
U župu Sveti Juraj u Trnju stigli ste krajem kolovoza ove godine, gdje se zamijenili svima dragog župnika Darka Kelemenića. Je li teško doći na mjesto svećenika koji je ostavio dubok trag u dušama vjernika? Kako vam je ovdje, kako ste se snašli i jeste li ostvarili dobru suradnju sa župljanima?
– Ovo su još uvijek počeci. No, imenovani župnici nikad ne dolaze u neku sredinu umjesto nekoga ili pak zamjenjuju nekoga. Svatko od nas je ovdje u ime nekoga, a taj netko je Isus Krist. Biskup, kao nasljednik apostola, šalje svećenike kako bi u njegovo ime posvećivali, poučavali, vodili, upravljali zajednicom vjernika.
S ljudske strane teško nam je prihvaćati promjene. No, promjena nam nešto govori i o Bogu. Promjena župnika, primjena nekog pastoralnog naglaska, osnivanje neke nove skupine na župi koja će baviti ovim ili onim vidom rada s ljudima, promjena naglasaka u homilijama i tome slično, sve nam to u jednoj konkretnoj zajednici vjernika kao što je to župa govori o Bogu koji nije statičan. On nam daje da ga dotaknemo, upoznamo, na neki način vidimo živa prisutnog među nama. I zato nijedan od nas svećenika koji preuzimamo župničku službu ni ne može kopirati nekoga.
Svatko od nas, možda i ne znajući ili ne shvaćajući do kraja, ima posebno poslanje u sredini u kojoj se nalazi. Moji prethodnici, barem onih koji se ljudi sjećaju, na mnoge su načine svjedočili ljepotu zajedništva prije mene. Mislim da naše djelovanje raste ili opada upravo s tim kako se odnosimo prema Bogu kojem smo ovdje svi sluge, i klerici i laici.
Je li promjena župe općenito zahtjevna svećenicima?
– Zahtjevna je u smislu promjene sredine i upoznavanja ljudi. Tu dolazi i mentalitet ljudi kraja u koji se dolazi. Uklopiti se u neku sredinu zahtjeva često dulji put prihvaćanja različitosti ljudi, njihovih konkretnih života, njihove povijesti i tome slično.
Na koje sve načine nastojite biti tu za župljane, dostupni ste im u župi, na mobitel, aktivni ste i na Facebook stranici župe…?
– Svaki od svećenika nastoji na svoj način pristupiti ljudima. No, mislim da susret s osobom ne može zamijeniti ni jedan suvremeni medij. Ljudi me znaju nazvati kad im je teško, posebno stariji. Drago mi je kad mogu nekoga saslušati i pomoći, da osoba nasuprot mene može pronaći barem neki mir ili smisao. Neki mi znaju napisati poruku da im treba molitva. Društvene mreže u svemu tome svakako mogu biti od pomoći, ali nisu najvažnije.
Koje su vam crkvene svečanosti najdraže?
– Svako od liturgijskih slavlja je za nas katolike prilika za susret s Bogom prije svega. U svakom tom liturgijskom činu nastojimo čuti što nam Bog govori, tko je Bog za nas i nastojimo razumjeti koja je njegova volja za nas. Kao svećeniku zato mi je važno da svako od tih slavlja bude dobro pripremljeno, posebno homilije.
Na otvorenju novog vrtića u Hodošanu rekli ste da ste iznimno zahvalni načelniku Općine Donji Kraljevec Miljenku Horvatu, koji vas je uputio u sve i pomogao vam u prvim danima ovdje? Imate li dobru suradnju s općinama?
– Uključivanje i suradnja s društvom je važna. Dobri odnosi sa svakim čovjekom dobre volje trebaju biti jedan od svećeničkih prioriteta. Iako na području moje župe postoje tri općine, važna je suradnja u ostvarivanju nekih zajedničkih projekata ili pak posebno projekata općina ili grada.
Kakvi su vam planovi ovdje kao župnika i što ćete pokušati poboljšati/promijeniti?
– Planova ima, ali mislim da nije riječ o nekim velikim promjenama, barem meni. Župa u koju sam došao imala je svoj život prije mene, a imat će ga i nakon mene. Nastojat ću u pastoralne aktivnosti ugraditi sebe najviše što mogu.
Kako ćete danas proslaviti svoj 35. rođendan?
– Rođendan ću proslaviti u krugu obitelji i prijatelja.
Hvala na razgovoru, želimo vam da provedete lijepo vrijeme u ovoj župi i – sretan rođendan!