Prije četiri dana se je općinski načelnik Goričana Emanuel Sinković s GP Goričan obratio našim ljudima porukom:- Dobri ljudi, veliko hvala! Snažna podrška i od vlč. Pavla Markača koji i u mirovini pomaže. U ovom trenutku su nam najpotrebniji volonteri. Javite se u “Staru Muru” na graničnom prijelazu kako bismo zajedno napravili raspored dežurstva.
Velečasnog Markača, oličenje dobrote, potpisnik ovih redaka vrlo dobro i vrlo dugo zna još iz vremena kada je on 1998. došao u službu Boga u župu BDM u Svetu Mariju, a što mu je bila životna želja. Poslije njega u Svetu Mariju je nakratko došao vlč. Leonardo Šardi, a danas je tu vlč. Mirko Pilaj.
Među svećenstvom je ostao poznat kao graditelj sakralnih objekata, ali i po notama humanosti koje je godinama gradio među potrebitima diljem Međimurja pogotovo među štićenicima Dnevnog boravka djece „Dr. Antun Bogdan” iz Čakovca.. Prije dvije godine dostojanstveno je otišao u mirovinu gdje živi u Svećeničkom domu u Varaždinu. Zadovoljan glede toga jer je prema ljudima napravio sve na što se je zavjetovao, a što tumači jednom svojom izjavom: ‘Da nisam svećenik, možda bih bio psiholog ili pedagog. Zato što mi je čovjek zlato. Ali, bio bih jako nesretan da nisam svećenik’. Držeći se toga on je još uvijek „u akciji” u kojoj se je iskazao kada je iz Varaždina došao u svoj rodni Goričan, odnosno GP . Nije došao praznih ruku. Donio je osnovne potrepštine koje rabe izbjeglice iz ratom napaćene Ukrajine. Osim toga njima je podario i molitvu…..Na upit, što ga je donijelo u ovo okruženje rekao je:- Došao sam pomoći koliko znam i mogu- rekao je s tugom u očima.
