Među brojnim posjetiteljima manifestacije fČofci pre Kovačnici u Čehovcu jedan je čovjek privukao posebnu pozornost. Kada je tijekom otvorenja gradonačelnik Preloga Ljubomir Kolarek pozdravio i posebno istaknuo njegovo ime, 88-godišnjem Vladimiru Kutnjaku zasjale su oči. Nije ni čudo.
Riječ je o čovjeku koji je desetljećima živio za konje, natjecanja i očuvanje tradicije te koji danas nosi titulu najstarijeg jahača sjeverne Hrvatske.
Vladimir Kutnjak rođen je 1938. godine u Čakovcu, a od 1961. godine živi u Prelogu. Konji su obilježili njegov život, a s njima je proputovao gotovo cijelu bivšu državu nastupajući na brojnim natjecanjima.

– Konji su moj život. Uz njih sam odrastao, radio i proživio najljepše trenutke. Gdje god sam došao s konjem, stekao sam prijatelje i lijepe uspomene – kaže Vladimir.
Njegova sportska i konjička karijera ispunjena je uspjesima. Ponosno ističe kako je tijekom godina osvojio čak 25 prvih i osam drugih mjesta na raznim natjecanjima.
Među brojnim konjima koje je jahao posebno se sjeća Dorice, Vjesnika, Dunava i Leptira, životinja koje su, kako kaže, bile više od običnih konja.
U konjičkim krugovima i danas se prepričava njegova anegdota s velikog natjecanja u Zagrebu.
– Osvojio sam najveći konjički turnir u Zagrebu jašući u maminim čizmama. To je priča koju mi ljudi i danas spominju kada se sretnemo – prisjeća se kroz osmijeh.

Kutnjak je dugogodišnji član Udruge međimurskih konjara i redoviti sudionik brojnih povorki, smotri i manifestacija koje čuvaju tradiciju konjarstva. Njegov dolazak i danas izaziva poštovanje među mlađim generacijama konjanika.
Osim po ljubavi prema konjima, Vladimir je poznat i po svom humanitarnom i društvenom radu. Više od šest desetljeća aktivan je član DVD-a Prelog, za što je primio brojna vatrogasna priznanja, uključujući visoko odlikovanje za posebne zasluge i spomenicu „Vatrogasni veteran“.
Za svoj doprinos očuvanju tradicije, radu u zajednici i promicanju vrijednosti međimurskog kraja 2018. godine primio je i Plaketu Grada Preloga.
U Čehovcu je još jednom pokazao koliko mu znače konji, ljudi i običaji koje njeguje cijeli život. Dok su ga okupljeni pozdravljali pljeskom, bilo je jasno da pred sobom nemaju samo konjanika, već čovjeka koji je postao dio međimurske tradicije.
