Supružnici Kontrec, Viktorija (71) i Marijan(74) iz Murskog Središća proslavili su nedjelju pola stoljeća bračnog zajedništva. Prigoda je da se napravi bračna “inventura”. Za nas je to napravila na njezin specifičan način gospođa Viktorija, a počela je posebnim riječima:- Kada se danas nakon što smo u nedjelju proslavili naš zlatni jubilej braka, zajedništva i ljubavi osvrnem i promišljam o minulim godinama, ne mogu a da ne osjetim radost i zahvalnost na minulim godinama- rekla je u slavljeničkom stilu, a potom dodala: –
Na samu godišnjicu braka, koja je bila minule subote, prijatelji su nam dali putem Radija 105 čestitati našu godišnjicu. Na kraju našeg razgovora, voditelj me upitao, koju pjesmu želimo da nam odsviraju? Ja sam kao iz topa odgovorila. Lepo je na svejtu živeti. (Žiga) Brzo ste se snašli, rekao je voditelj. No, ja se to nisam snašla, ja sam se tako osjećala, ili mi smo smo se tako osjećali. Osjećali smo se sretno, ispunjeno i blagoslovljeno. Gotovo euforično. Uistinu, jer danima smo razmišljali o proslavi naše godišnjice braka. Danima nam osmijeh nije silazio s lica, jer sabirali smo događaje, obnavljali uspomene i sjećanja na minule godine, kojih je Bogu hvala lijep broj- ponosno će.
A potom “inventura”:- Istina je da danas ne mogu reći da je svaki dan bio savršen, ili da se nismo jedno od drugoga udaljavali, ali to su bili sati. Uvijek smo bili jedno za drugo tu, jedno drugom blizu, podrška u svemu . Kao što smo i na dan vjenčanja obećali. Tada smo rekli DA, u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti . I, dodali smo. Tako mi Bog pomogao. I bilo je tako-rekla je i dodala:- Na nedjeljnoj sv. misi, župnik nam je na lijep način izgovorio nekoliko predivnih rečenica, koje su znakovite, ali ne samo za nas, nego općenito. Rekao je da, život može biti poput rijeke koja se zna razliti iz svojeg korita, ali se ponovno vraća. Eto, tako bismo se i nas dvoje razlijevali ponekad izvan našeg toka, ali smo se uvijek vraćali jedno drugom.
Kako ?
-Kada se danas i pokušavam sjetiti nekih razmirica, nesuglasica, kao da su nekom čudesnom gumicom izbrisane. Nema ih.
Imamo samo lijepa sjećanja, jer uspjeli smo sačuvati brak, ljubav, zajedništvo, a to nam je bio cilj na početku braka. Na početku braka nismo shvaćali što brak donosi, ali željeli smo jedno drugo učiniti sretnim, i zbog toga smo uspjeli. Naš je brak bio postavljen na čvrste temelje. To je vjera, nada , ljubav i zahvalnost . Od toga je najvažnija ljubav. U ljubavi i s ljubavlju , sve se može. Eto, zbog toga se danas osjećamo tako blagoslovljeno i imamo ogromno bogatstvo. Troje djece na koje smo ponosni, i devetero unučadi koji su tako predivni i čudesni.
Željeti više, bilo bi oholo. Srce mi je veliko kao kuća i u ovom razgovoru, srce mi treperi od radosti. Znam da i Marijan tako osjeća, i zbog toga smo minulih dana svako malo pustili suzu. Čas jedan , pa drugi. To su bile suze radosnice. Zaista je bilo lijepo vidjeti najdraže oko sebe . To je prije svega obitelj i prijatelji. Obitelj kao svetinja i prijatelji kao podrška . Istina da se ipak nismo mogli svi okupiti, bez obzira na želju, ali dato je obećanje da ćemo se svi okupiti za Božić, i napraviti veliku obiteljsku sliku , i još jednu feštu.
Poruka onima koji su na tom putu ?
-Mi samo u svoj našoj zahvalnosti Gospodinu na svim blagoslovima kojima smo blagoslovljeni, želimo poručiti svima koji budu ovo čitali, da je zaista lijepo na svijetu živjeti. Kako sama pjesma kaže…lepo je na svetu živeti , dok ne moraš sreću iskati . Sreća je u nama samima i ne trebamo je tražiti. Mi je živimo, ali istovremeno dajemo sebe i ulažemo trud i ljubav da je zadržimo. Zahvalni smo na tome Gospodinu svakoga dana. Mi smo pronašli sreću , pa to želimo podijeliti sa svima. Svima želimo svu sreću. Ne samo u braku, već u svemu i sa svima na svakom koraku u svakom trenutku.
Sreća je svuda oko nas, samo je treba vidjeti, prepoznati, osjetiti i prigrliti. Onda , onda je treba čuvati, sačuvati unatoč svemu i svima i biti na njoj beskrajno zahvalan-završila je s najljepšom porukom sugovornica Viktorija.