BLAGDANSKA SJEĆANJA

VIDEO Slama pod stolom i Isusek s darovima: članice KUU Društvo žena Gornji Kraljevec vratile su nas u blagdane pune vjere i poštovanja  

Autor: Petra Vadas Foto/Video: Petra Vadas
- Oglas -
- Oglas -

Blagdani su pred vratima, a s njima i sjećanja na vremena kada su Badnjak, Božić i dani koji su slijedili imali posebno, gotovo sveto značenje. U Međimurju se nekad živjelo skromnije, ali srca su bila puna, a iščekivanje blagdana grijalo je kuće više od peći. Gotovo svako selo imalo je svoje običaje, riječi i rituale koji su se brižno čuvali i prenosili. Upravo takav jedan svijet, danas gotovo zaboravljen, otvorile su nam članice Društva žena KUU Gornji Kraljevec.

Posjetili smo ih uoči probe, u toplom i veselom ozračju, uz pjesmu i smijeh. Dočekale su nas Štefanija Jambrošić, Katarina Šimunić, Franciska Varga, Marija Varošanec, Jelena Dobranić, Dragica Drk, Dragica Kovač, Snježana Kolarić te Julijana Kočila, voditeljica pjevanja.

- Oglas -

Društvo žena KUU Gornji Kraljevec prošle je godine svečano proslavilo 35 godina postojanja, a osim nastupa i očuvanja pjesme, one čuvaju i uspomene na nekadašnji život.

Predsjednica Društva, Štefanija Jambrošić, ističe kako društvo danas broji oko 30 članica.
– Na probama nas je redovito desetak, ali kad imamo nastupe ili radne akcije, uvijek se još netko priključi. Nalazimo se svaki tjedan, pjevamo, razgovaramo i družimo se – kaže.

- Oglas -

Teta Franca čuva uspomene i tradiciju ‘Kralovca’

Franciska Varga vitalna je 90-godišnjakinja koja i danas, kada god može, dolazi na probe i nastupe. Teta Franca, kako je svi znaju i od milja zovu, s nama je podijelila svoja sjećanja na prošla vremena kojima su se potom pridružile i ostale članice.

DSCN1362 (1)

– Dok mogu hodati i dok me zdravlje služi, ja bum tu. Pjesma me drži na nogama – kaže teta Franca s osmijehom koji odmah otkriva koliko joj zajedništvo znači.

Također, prisjetila se i povijesti kraja. – Remis je bil malo odvojen jer je tam nekad živel grof Feštetić. Moji mamica i japica su delali pri grofu, a kad se grofija razdijelila, ljudi su dobili zemlju. U Kralovcu (Gornji Kraljevec) su se znali kao bogati ljudi – započela je svoju priču.

Blagdansko razdoblje nekad je započinjalo već početkom prosinca. – Na svetu Barbaru, 4. prosinca, mladići su išli bajati. Još je bio mrak kada su kretali, a znalo ih se po imenu šibari”. Bajali su po kućama, a dobili bi jabuke, orahe, kasnije i koji novčić – prisjeća se teta Franca i dodaje kako je svako selo imalo svoju verziju bajanja i stihova.

Tišina Badnjaka i iščekivanje Božića

Badnjak je bio poseban dan, ispunjen tišinom, pripremama i molitvom. – Tata je od jutra bil pri živini, a mama je v kući kuhala i pripremala. Slama se nije nosila dok nije zazvonilo ‘Zdravo Marijo’. Do onda je sve bilo v mraku – govori. Slama se stavljala pod stol, svi su kleknuli i molili, a djeca su se igrala i često spavala na njoj, dok je poklone redovno nosio Isusek u slamici. – To nam je bilo posebno, to se pamti cijeli život – nadovezuju se članice.

Na stol su se stavljali repa, jabuke, orasi, vino, a ispod stolnjaka novci, kao simbol obilja. Stol je tako ostajao postavljen i na Badnjak i na Božić. Sjemenje se kasnije davalo životinjama jer se smatralo svetim.

– Repa se sušila i čuvala. Ako bi se krava razboljela, od te repe se kuhal čaj, to je bil lijek – prisjeća se teta Franca.

Na Badnjak se postilo. Jela se pogača s repom ili orasima, kompot i suhe šljive. Hladetina se jela tek nakon polnoćke, a znalo se ispeći i krvavice. Bor se nije kitio kako danas. – Samo dvije, tri grane, s jabukama, komušinom. Nije bilo kupovnih ukrasa, ali nama je to bilo najljepše – kažu.

DSCN1363

Božić je bio dan za obitelj i misu, bez odlazaka u goste. Mladi su se družili navečer prije polnoćke, obilazili rodbinu i gledali kako su drugi okitili kuće. Pjevalo se cijelo vrijeme, a na polnoćku se išlo zajedno, u povorci. Mladići su pucali karabitom, a selo je živjelo.

Slijedili su Štefanje, Nevina dječica, Stara i Nova godina te Sveta Tri Kralja. Svaki dan imao je svoja pravila, post, mise i obiteljska okupljanja. Krafne su se pekle i za Novu godinu i za Tri Kralja, a bor se raskićivao tek tada ili čak na Svijećnicu.

I danas se nešto od toga još uvijek čuva. – Dok sam ja živa, pod stolom je slama za Božić. Možda malo, ali je ima. Tak sam naučila i tak bum i dalje – kaže teta Franca.

U vremenu kada se blagdani često svedu na užurbanost i potrošnju, priče članica iz Gornjeg Kraljevca podsjećaju koliko malo je nekad bilo dovoljno za veliku sreću – malo slame pod stolom, pjesma, molitva i obitelj na okupu. Upravo u tim uspomenama leži toplina Božića kakav se ne zaboravlja.

- Oglas -

Podijeli:

NAJNOVIJE

PROČITAJTE JOŠ

FOTO Međimurci još jednom pokazali veliko srce – vatrogascima donosili vodu

Dok su se vatrogasci satima borili s velikim požarom u Pribislavcu, brojni građani pokazali su svoju zahvalnost i...

VIDEO Veliki požar u Pribislavcu je pod kontrolom! Župan Matija Posavec: Najgore je iza nas

Međimurski župan Matija Posavec istaknuo je kako je najvažnije da je požar u relativno kratkom vremenu stavljen pod...

VIDEO Nadležni umiruju građane: Požar je pod kontrolom

Nakon višesatne borbe s velikim požarom u Pribislavcu, nadležne službe iznijele su najnovije informacije o stanju na požarištu,...

Požar u Pribislavcu: Hitna pomoć zbrinula radnike i vatrogasca

Veliki požar koji je danas izbio u Pribislavcu zahtijevao je angažman brojnih žurnih službi, među kojima je bio...