Tamo ili ovdje gdje se Stanetinec naslanja na Sveti Urban, mjesto najboljih međimurskih vina, gdje se već osjeća dolazak Vincekovoga i čuju se reski zvuci škara koje obrezuju trsove, nalaze se obiteljska kuća i vinarija obitelji Kneht Medenjak, koje sam ciljano pohodio kako bi mogao porazgovarati i našim poštovanim čitateljima predstaviti Vlatku Medenjak, kćerku Stanka i Zdenke i unuka preponosite na nju, bake Marije.
Vlatku znam od ranog djetinjstva kada je počela pohađati Područnu školu Stanetinec i pratim je stalno uz njene roditelje, pogotovo mame Zdenke na svim vinskim skupovima, kao i kod pohoda njihovoj kušaonici vina. I uvijek je bila zanimljiva. Tiha, povućena, samozatajna, ali bistra kada god je trebalo nešto uz vino napraviti. Danas je Vlatka studentica Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, smjer ne treba isticati i vrlo je komunikativna, radosna i domu odana djevojka, koju prvo pitam, kako se odlučila za studiranje agronomije?
– Pa, bilo mi je logično, kao i mojim roditeljima, da nakon završene srednje škole u Čakovcu i povijesti naše obitelji i svime što za vino dajemo i od vina dobivamo, studiram agronomiju. Naime, obitelj moje bake Marije Knehtl od 1927. godine se bavi vinogradarstvom i podrumarstvom iz kojih proizlazi vinarstvo koje je baka podignula na višu razinu za ono vrijeme, a potom su moji roditelji puno učinili i još čine da budemo ugledna vinogradarsko-vinogradska obitelj – uvodno i suvereno je rekla Vlatka i potom mi natočila čašu meni omiljenog i dragog pinota sivog, nakon čega je uslijedilo pitanje, kako joj ide na fakultetu i što i kamo kada ga jednog dana završi.
– Za sada mi ide dobro i vjerujem kako će tako biti ubuduće, dok kako kažete završim studij i postanem diplomirana agronomkinja. Svjesna sam kako je puno napora i izazova preda mnom i mojim roditeljima, ali vjerujem u sebe i s pravom se nadam uspjehu, no neka sve ide svojim redom. Kada završim studij kanim i želim biti ovdje u Međimurju, u mojem Stanetincu, na imanju našem i s vremenom voditi naše gospodarstvo. Jer, sigurno će se do tada mnogo toga promijeniti, pak neće biti ništa čudno ako kao visoko školovana osoba budem na obiteljskom gospodarstvo. Kao i svima nama u obitelji, želim biti korisna našoj sredini, općini i županiji. Znate, lijepo je studirati agronomiju i osobito sve navezano uz vino, koje je istina, moć i savjesnost teškog i napornog rada, no rezultat se očituje u svakoj kupici vina, uz koje sam čitav svoj dosadašnji život – opisala je svoje sada i buduće Vlatka, koja je ujedno i dobra kuharica, na dobrom putu da postane jednako dobra kao i baka Marija.
Brat Luka ide putem svoje sestre i polazi Gospodarsku školu u Čakovcu, jasno opredijeljen da i on bude dio obiteljske niske koja se ukorijenila poput trsova na Stanetinskom bregu koji je sazdan i od kamena čvrstoga. Za četiri godine, 2027. biti će 100 godina postojanja njihove vinarije i vrijeme kada bi Vlatka mogla završiti studiranje i diplomirati. Kakvo će to slavlje biti!
