Na Facebook stranici „Svaki Dan Savjet Jedan“ osvanula je dirljiva ljubavna priča. Otkrili smo tko stoji iza nje. Riječ je o Ružici Puklek (69) zvanoj Ruža i Ivanu Pukleku (70), poznatijem kao Ivo, iz Male Subotice, danas sretnom paru koji je već 45 godina u braku. Stanuju u Čakovcu i imaju troje djece i dva unuka. No, njihova ljubavna priča zaista je jedinstvena i nije bila laka!
Ruža je sve opisala u priči „Naše tajno vjenčanje“, koju je napisala još povodom 40. godišnjice njihova braka kako bi im djeca znala kako je izgledala njihova prošlost, trnovita veza koju su na kraju ipak svi i prihvatili, a objavila je ponovno na upit prijateljice. Prenosimo priču u cijelosti.
„NAŠE TAJNO VJENČANJE”
Bio je ponedjeljak. Vani je zapao veliki snijeg. Ne volim ponedjeljke, ali ovaj je bio poseban. Hodali smo gradom, nosila sam crveni kaput, poskliznula sam se i pali smo. Ležali smo na cesti, ljudi su nas čudno gledali, ja sam se smijala, a on se ljutio. Često se ljutio, često prekidao našu vezu, pa se mirio, zvao me po noći, molio me da dođem, da mu oprostim. Među nama je postojala vječita borba između njegovih i mene. I moji su roditelji sa svime bili nezadovoljni.
Bila je to ljubav, sve samo ne obična ljubav. Naša ljubav, preduga, nije imala budućnosti, nikad nije spomenuo vjenčanje, nije me zaprosio. Sve do toga ponedjeljka kad smo prolazili kraj matičnog ureda, ušli smo, ne znam je li to bilo spontano ili je već planirao naše tajno vjenčanje. Sve je dogovorio za par dana, za isti dan i crkveno vjenčanje. Jako sam se bojala u to vrijeme, no znala sam da sam sa svakim danom bila sve bliže svom snu, za koji nisam mogla vjerovati da će se ikad ispuniti.
I dogodilo se, dogodilo se nešto o čemu sam samo čitala u romanima, gledala na filmovima. Nikad mi prije srce nije lupalo kao toga dana, znala sam da želim biti s njim zauvijek, da želim biti njegova i da on bude samo moj. Toliko ludila u glavi, u srcu, u duši, preokrenuo mi se čitav svijet. Srce nije znalo da tako snažno može tući. Željela sam zagrliti cijeli svijet. Samo na trenutak pomislila sam na svoje, koji su bili uvjereni da sam kod prijateljice na rođendanu.
Vjenčao nas je naš svećenik u drugoj crkvi. Izgledala sam lijepo. Moja draga prijateljica, umjetnica i moja bivša cimerica, koja se udala u drugu župu, doprinijela je da sve izgleda čudesno. Kad smo stajali pred svećenikom, tlo pod nama je podrhtavalo. Znala sam da se samo s njim mogu osjećati toliko potpuna, da samo s njim želim sve, svo vrijeme ovog svijeta i znala sam da s njim mogu sve, gledala sam svoju ruku s prstenom kako lijepo pristaje u njegovoj ruci.
Sve je prošlo po planu, večera i prekrasni stol, ples. Nismo imali prvu bračnu noć, on je otišao kod svojih, ja kod svojih. I tako je i dalje bilo. Rijetko smo se viđali, uglavnom po noći. Svi su bili mirni, vjerujući da više nismo zajedno. O svojoj sreći nisam mogla nikome govoriti, niti najboljim prijateljicama.
Otišla sam u Zagreb, spremala sam zadnji ispit, tamo sam o svemu mogla pričati svima, prijateljice s kojima sam studirala slušale su me i podržavale. Hodala sam ulicama Zagreba, ljudi koje sam susretala bili su divni grad je bio osvjetljen, čule su se božićne pjesme i on mi je jako nedostajao. Zvala sam ga, nije se javio on, pa sam samo spustila slušalicu. Vratila sam se.
Te noći kada su svi spavali izašla sam, on je bio pred vratima naše kuće, samo smo se zagrlili i stajali tako zagrljeni bez riječi. Stiskao me tako čvrsto da me boljelo. Htjeli smo toliko toga, a nismo znali kako. On je živio kod svojih ja kod svojih, nije više bilo svađa i plakanja, svi su bili zadovoljni, uvjereni da je konačno kraj, a samo smo mi znali da ćemo zauvijek ostati zajedno.
Jednog petka kod njega je zazvonio telefon, bio je u kuhinji, do njega su iz hodnika dopirale riječi: vjenčao, moj sin….iste je večeri morao napustiti dom. Uzeo je samo najosnovnije stvari i otišao. Danas nakon toliko godina braka, niti jednog dana nisam požalila, zbog odluke koju smo donijeli. I danas me moj muž uspije nasmijati u svakoj, kako god teškoj situaciji. Posebno volim tu crtu humora kod njega. Razmišljam i pišem o svojoj ljubavi. I on je mene volio, toliko da je ostavio sve, dom, roditelje i bogatstvo. Sve je to odbacio i odabrao mene.“