Facebook stranice Posao Čakovec/Međimurje od srpnja su „zatrpane“ objavama 25-godišnjeg Roma Josipa Oršoša iz romskog naselja Parag koji silno želi pronaći posao. Radio bi bilo što, međutim, kaže nam kako ga u tome najviše sprječava činjenica da je Rom.
„Većina ljudi me ne žele zaposliti zato što sam po nacionalnosti ROM, ali ja mogu dokazati svojim trudom i voljom da ne želim biti još jedan od onih koji primaju socijalnu pomoć. Bio sam mlad dječak kada sam izgubio roditelje. Do moje punoljetnosti pomagala su mi braća, ali kako ja želim sebi nešto stvoriti u životu, odlučio sam otići na tečaj za pomoćnog bravara jer znam da tu uvijek mogu imati posao, i ne više živjeti od danas do sutra, nego da osiguram sebi budućnost, a nadam se i jednog dana imati svoju obitelj i da sa svojih deset prstiju stvorim nešto u životu“ – stoji među ostalim na posljednjoj objavi njegovog Facebook profila na kojem je, otkriva nam, stavio lažno prezime kako ne bi odmah otjerao potencijalne poslovne prilike.
Za Medjimurski.hr Josip je odlučio reći više o svojoj teškoj životnoj situaciji. Kao mali je ostao bez roditelja koji mu, osim osnovnog za život, kaže, nisu pružili ni malo roditeljske ljubavi, neko vrijeme proveo je u udomiteljskoj obitelji, međutim nakon 21. rođendana ukinuta mu je mogućnost daljnjeg udomljenja.
Josip se školovao za pomoćnog bravara na Pučkom sveučilištu u Čakovcu, a njegovo radno iskustvo uz bravariju uključuje i rad na fasadama i ličenje. Zbog posla bi preselio i u Njemačku ili bilo gdje u inozemstvo, međutim zasad nije uspio niti u tome.
– Mislim da je Romima jako teško naći posao. Poslodavci čim vide moje prezime, odustanu. Većinu mojih vršnjaka uopće ne zanima posao, već kockarnice i socijalna pomoć. Većina njih nema kompjutor, kao ni ja, nemam ni e-mail niti se znam s njime služiti. Uz pomoć jedne gospođe nabavio sam mobitel i barem mogu na njemu tražiti poslove na internetu.
Josip je i žrtva uvjerenja da se Romi danas zapošljavaju samo kako bi odlazili na bolovanja. Nedavno se zaposlio u jednoj međimurskoj tvrtki (podaci poznati redakciji), a nakon što je u srpnju morao otići na nekoliko dana bolovanja zbog zdravstvenih problema, odmah je, kaže, dobio otkaz.
– Živim od socijalne pomoći od 800 kuna mjesečno. Nisam htio niti zasnovati obitelj dok ne pronađem siguran posao, ne želim živjeti kao mnogi drugi Romi. Ozbiljan sam čovjek i želim raditi, može li mi to itko omogućiti? – pita se.
