Sonja Novak, 55-godišnja umjetnica iz Varaždina, rodom Međimurka s tatine strane, prije 12 godina udomila je „starijeg“ psa iz Skloništa za napuštene životinje „Prijatelji“ iz Čakovca, tada 5-godišnju kujicu Betu. Beta danas ima 17 godina i beskrajno je zahvalna i dobra stara pesica!
– Beta je 20. siječnja 2025. godine imala 17 godina, na dan kad je i moj rođendan! – kaže nam njezina vlasnica Sonja Novak i prisjeća se:
– Udomila sam je 16. siječnja 2013. godine. U azil je stigla stara godinu dana i bila je jako istraumatizirana pa vjerujem da je tamo stigla iz romskog naselja. Bojala se opasnih pasmina pasa te ljudi, posebno bučnih grupa mladih. U azil sam došla pogledati jednog drugog psa, no na kraju sam se ipak odlučila za 5-godišnju Betu, koja je već 4 godine bila u azilu – ispričala nam je Sonja.
Dodala je kako se divila voditeljici azila Aleksandri Hampamer, koja, istaknula je, točno zna za svakog psa u azilu, kako se zove, koliko je star i gdje mu je boks.
– Čim su pustili Betu iz boksa, kliknule smo i rekla sam Aleksandri da, kad smo je već pustili iz boksa, nećemo je vraćati natrag. Uzela sam je doma probno na dan-dva, jer sam imala dvije mačke, da vidimo kako će se prilagoditi. Sve je prošlo super i eto, postala je Varaždinka! – priča nam Sonja.
Pri dolasku u kuću kod Sonje, Beta je prvo vrijeme dosta spavala, a Sonja smatra kako joj je pasao mir i tišina jer je u azilu dosta bučno.
– Prvi put je zalajala tek nakon 10-15 dana. Dugo je bila jako oprezna, no s vremenom se socijalizirala i postala sretan pas te se savršeno uklopila – prisjeća se Sonja, dodajući kako joj je u socijalizaciji puno pomogla njezina druga kujica, Joy. Sonja je u naime međuvremenu nabavila još dva psa.
– S nama su još dvije pesice, 12-godišnja Joy, koja je dosta nestašna pa je malo joy (radost), a malo „joj“, koju sam udomila iz azila u Sisku za vrijeme poplava, zatim 9-godišnja Kimi, koju je moja kolegica našla kao bebu, malu, crnu, mokru kao miš na kiši u Zagorju, a imam i dvije mačke, Dašu i Jerryja – otkriva Sonja te naglašava:
– Udomiti starijeg psa iz azila je veliki plus! Psi koje udomite iz azila su beskrajno zahvalni vlasnicima, a k tome Beta, koja iako je imala 5 godina kad sam je udomila, je puno bolja od Joy i Kimi, koje sam udomila kao male. Stariji psi, posebno koji su prošli ružne stvari u životu, su bolji od ovih koje nabavimo kao štenad i često smo skloni previše im popuštati.
– Preporučila bih svim normalnim ljudima da udome psa iz azila, a onim ostalima da ne nabavljaju niti plišanog psa, jer s njega treba povremeno obrisati prašinu! – poručila je Sonja, koja životinje ima i voli otkad zna za sebe.
– Nemam ih jer sam sama već zato jer ih volim. Smatram da ako je nešto prihvaćeno od većine, da to ne znači i da je ispravno. Veganka sam. Ujedno smatram da ljudi često zaborave ponuditi svojim psima voće i povrće, koje moji psi obožavaju, posebno Beta – kaže Sonja, koja se u život bavi izradom nakita, suvenira, keramike i sličnim kreativnim radom.
Nakon prvih manje dobrih 5 godina, Beta posljednjih 12 godina kod Sonje uživa u lijepom psećem životu. Sada, sa svojih 17 godina, bori se sa staračkim psećim tegobama, teže hoda, a od srpnja uzima i sredstva protiv bolova. Sonja ju je vodila i na terapije bioenergijom, što joj je, kaže, puno pomoglo.
– Najbitnije je da lijekovi pomažu i da je Beta vesela, živahna i ne odustaje niti pokazuje da joj je dosta – kaže Sonja.
Beta je tako danas sretna pseća starica koja je, zahvaljujući ovoj dobroj ženi, provela najveći dio svog života u sretnom domu punom ljubavi. Da ju Sonja te davne 2013. godine nije zapazila u azilu, možda bi i do kraja svog života ostala u azilskom boksu, nadajući se da će je netko udomiti i pružiti joj srce puno ljubavi.
Imala je sreće što je naišla Sonja, a nama je drago što smo s čitateljima mogli podijeliti ovu toplu pseću priču.
