Na promociji knjige „Vutemtoga“, za koju je vladao velik interes, knjige koja njeguje prošla vremena i kajkavski jezik donjeg Međimurja u prošlosti, u subotu, 14. lipnja 2025. godine u Donjem Mihaljevcu, kao draga gošća kojoj su svi zahvaljivali stigla je i umirovljena učiteljica Ljiljana Pongrac.
Fotografirala se s autoricom knjige Irenom Vičević i svojim bivšim učenicima rođenima 1966. godine, a svi su oni istaknuli kako ih je učiteljica Pongrac naučila – hrvatski standardni jezik, a oni nju – kajkavski, donjomeđimurski govor. Od Irene je dobila primjerak knjige s posvetom dragoj učiteljici i rekla je kako jedva čeka pročitati ga.
Ljiljana Pongrac, danas 82-godišnjakinja koja živi u Svetoj Mariji, rodom je iz Ludbrega, gdje je provela prvih 20 godina života. Zatim je došla raditi i živjeti u Međimurje, prvo u školu u Donji Mihaljevec, zatim u školu u Svetoj Mariji.
Bila je učiteljica razredne nastave, ali nekoliko godina predavala je i njemački jezik. Iza nje je 41 godina staža i već mnogo godina umirovljeničkog života, ali vrijeme provedeno u školi ostalo joj je zauvijek u dragom sjećanju.
– Kad sam prvi put došla u Donji Mihaljevec, nisam razumjela što djeca govore, niti su oni razumjeli mene. Morala sam ih naučiti standardni hrvatski jezik, a oni mene međimurski. Primjerice, sjećam se kad je jedan dječak rekao da je „kadil kečku“ – nisam imala pojma što mi govori. Tako sam saznala da „kaditi kečku“ znači pušiti kosu od kukuruza – ispričala nam je Ljiljana.
Ljiljana je danas udovica, ima dvije kćeri – Srebrenku Pongrac koja je profesorica u Graditeljskoj školi Čakovec te Svjetlanu Prekratić, vojnikinju, te sina Roberta Pongraca koji je strojarski tehničar i radi u Njemačkoj. Ljiljana ima i četvero unučadi.
Život učiteljice joj je, uz život s obitelji, bio prekrasan dio života.
– Posebno mi je drago vrijeme kad smo imali školski vrt u Svetoj Mariji, u čemu smo bili treći u Hrvatskoj. Sadili smo i uzgajali razno povrće na 300 m2 vrta. Bilo je lijepo raditi u školi s djecom, a najvažnije mi je što su djeca postala dobri ljudi, a neki od njih i agronomi – rekla je.
Učiteljica Ljiljana Pongrac svojim je dolaskom još jednom pokazala koliko je veza između učitelja i učenika neraskidiva – čak i nakon više desetljeća, kroz jezik, sjećanja i uspomene koje oblikuju život.