Kakvo je stanje u poljoprivredi u Općini Selnica, tko obrađuje zemlje, koliko ima poljoprivrednika koji obrađuju površine do jednog hektara, te kakva je budućnost grane gospodarstva kojoj svaka država na svijetu poklanja puno pozornosti, naravno i poticaja u općini koju su nekada krasila mnoga gazdinstva, pitamo Ivana Levačića prvog čovjeka općine kada je riječ o poljoprivredi, i posebice kada je riječ o procjenama šteta od elementarnih nepogoda.
Naravno, porazgovarali smo u polju između Selnice i Murskog Središća u smiraj dana kada ratari polako odlaze sa svojih polja, pa tako i Levačić, koji je obavio gnojidbu jedne od svojih oranica.
– U nizinskom dijelu sve su zemlje obrađene i mogu reći, kako i što vidite nema jedne zapuštene parcele, a to je zato što su vlasnici svoje male i veće parcele prodali ili dali u zakup velikim poljoprivrednim proizvođačima iz našeg kraja i Slovenije. Ti, veliki, preorali su međe i napravili velike i moderne njive na kojima uzgajaju vrhunske sorte žitarica, te šećerne i uljane repice kako i nešto tikvi ili bundevi. Krumpira nema, ili vrlo malo. U posljednje vrijeme uzgaja se hajdina, a moram priznati kako nismo sretni zbog uljane repice, ali ako je dohodovna, a nije za zdravlje štetna onda neka tako bude. U polja ulazi teška mehanizacija, traktori i kombajni koji uništavaju poljske puteve, tako da oni mali koje ste na početku spomenuli svojim Zetorima, Ursusima, IMT-ima i drugima niti ne mogu kroz ‘karpate’ koje im prirede po nekoliko desetaka tona teški Classi, Steyri, Hollandi i pitaj Boga kakvi titanici još ne. Stoga i zato je vrlo malo onih starinskih mali poljoprivrednika, uglavnom su negdje na rubovima, što na kraju kraj nije dobro i smatram kako bi se društvo trebalo više brigati o tim malima, koji obrade svaki centimetar zemljišta dok ovi veliki ‘zagaze’ ogromne površine pretvarajući ih u zadračene puteve.
Shodno tome nema domaće stoke, svinja i peradi te nam gruntovi i zemljišta djeluju tužno. Nema one seoske romantike koja nije donosila ogromne prihode, ali je pokazivale umorne, ali zadovoljne poljoprivrednike. Evo, nitko ne sije žito-raž i sada jedino mi iz KUD-a Selnica imamo zasijanu parcelu kako bismo imali slamu za namatanje PIKAČA, a kada smo ga osnovali imali smo slame na vozove. Globalizacija je i u poljoprivredi ostavila traga i naše polje je sve drugo samo ne ono čisto i zdravo u kojemu si mogao i zaspati, kravu napasti, svinju pothraniti, kokoši su štetočine pokupile, a danas samo tretiranje otrovima i ne znamo čime sve ne, pak sam siguran kako malo tko ima iskonsku zdravu hranu.
Ne treba vas čuditi kako našim domaćicama koje drže domaće kokoš dolaze kupci iz donjeg Međimurja i jedno kokošje jaje plaćaju 60 centi, jer kako kaže slabo im je od onih koje kupuju po trgovinama. O mlijeku da i ne govorim, jedan naš čovjek ima četiri krave, a za litru mlijeka mu ljudi daju 2 eura. Na žalost, sve je manje onih koji žele ostati na selu, ako pak i ostanu nemaju šanse među onima koji dobijaju ogromne poticaje i ‘snalaze’ se u poslovima.
No, ipak svima njima će Općina Selnica urediti u svojem trošku poljske puteve, kako oni ne bi morali koji cent uložiti kako bi putevi poljski bili pošudrani. Upravo smo s komunalnim redarom obišli polja i načelnik Ervin Vičević je rekao neka se krene, jer ovakvi putevi su sramota za sve nas, posebno velike ratare. Nismo stigli progovoriti o brežnoj Selnici gdje je stanje znatno slabije, jer pašnjaci, livade i vinogradi u velikom broju su zapušteni i potencijalni su izvor biljnih bolesti.