Kada je nedavno 58-godišnja prvostupnica sestrinstva u Županijskoj bolnici Čakovec – Centralnoj dnevnoj bolnici s kemoterapijom Spomenka Tomašić, zajedno s 45-godišnjom mr. palijativne skrbi u čakovečkom Domu zdravlja Renatom Bermanec primila državnu nagradu “Ponos Hrvatske” svi smo ih počeli svojatati nazivajući ih NAŠ PONOS.
Da podsjetimo, te su dvije heroine u Međimurskoj županiji osnovale Udrugu za palijativnu skrb „Pomoć neizlječivima” koja pomaže teško oboljelim ljudima i članovima njihovih obitelji u čemu imaju potporu 45 onih koji vjerno koračaju uz njih. Udruga „Pomoć neizlječivima” djeluje od 2010. godine, a sjedište udruge i posudionica pomagala je u Katoličkom domu, Franjevački trg 1, Čakovec. Jedan od važnijih djelokruga udruge je Posudionica ortopedskih pomagala i medicinskih aparata čija je Spomenka voditeljica i koja joj je nekoliko dana u tjednu njezin drugi dom u koji odlazi nakon napornoga rada. Uz taj rad Spomenka se kontinuirano usavršavala i dodatno obrazovala te je s 45 godina starosti i 25 godina radnog iskustva u struci upisala preddiplomski studij sestrinstva na Sveučilištu Sjever u Varaždinu i stekla zvanje prvostupnice sestrinstva 2015. godine. U bolnici je članica Povjerenstva za palijativnu skrb i bolničkog palijativnog tima. Također, članica je Hrvatskog društva medicinskih sestara u palijativnoj skrbi te redovito prisustvuje na edukacijama, predavanjima, kongresima, simpozijima i raznim tečajevima iz područja palijativne skrbi i onkologije.
Impozantno, no Spomenka će reći kako iza svih njezinih postignuća stoje oni koji se rijetko ili nikada ne spominju. To je njezina obitelj. Prije svega to je suprug Stjepan, za nju njezin Štefek, s kojim je u braku 38 godina. On isto tako vrli član udruge i nerijetko je uz Spomenku kada u posudionici treba muška ruka. I nije mu teško. Sve će obaviti s lakoćom i zadovoljstvom. Kaže kako je sretan zbog toga. Podrška iz sjene su joj kćerka Petra Jambrović (36) sa suprugom Smiljanom(39), tu je 32-godišnji sin Valentin i “Varaždinka“ 28-godišnja Sandra. Svi je oni pune pozitivnom energijom, a dođe li do neizbježnog stresa ona će ga ostaviti u svom povrtnjaku, a nađe li malo više vremena to će anulirati putovanjima sa svojim Štefekom. Ipak, najveći stimulans u rješavanju stresa su joj unuci Mateo, Lovro i Dominik.
Valja reći kako je je njihov dom s dodatnim prostorima omiljeno okupljalište članova udruge. Održavaju se kod njih službeni skupovi, a i neformalna druženja. Spomenka i Štefek ovdje ponovno pokazuju koliko ljudska dobrota može biti velika, a srce toplo ljudsko i prijateljsko.
Danas statua “Ponosa Hrvatske”, ljudsko srce na dlanu, stoji u obiteljskoj kući na njezinom radnom stolu kao inspiracija i podsjetnik da mora biti i ostati u misiji koju je odabrala.
Kolege i kolegice s kojima surađuje kažu kako se Spomenka ističe svojom vedrinom, pozitivnošću i velikom empatijom teško oboljelima i njihovim obiteljima koje svakodnevno susreće na radnom mjestu. Također, pohvaljuju i ističu timski i profesionalan pristup koji pruža prema pacijentu.
Suprug Stjepan s kojim je u braku 38 godina i ostatak obitelji velika su joj podrška i pomoć u volontiranju. Inače, Spomenka Tomašić majka je troje djece Petre (36), Valentina (32) i Sandre (28) i ponosna baka troje unuka: Mateo, Lovro i Dominik. Stres koji joj se nakuplja rješava u svom vrtu koji ju opušta, voli čitati i putovati sa svojom obitelji.
“Napredak palijativne skrbi vidim u većoj implementaciji palijativne skrbi u zdravstveni sustav, povećanju broja bolesničkih kreveta za palijativne bolesnike, osnivanju palijativnog centra, poticanju volonterstva, informiranju i edukaciji javnosti o palijativnoj skrbi putem medija, suradnjom s lokalnom zajednicom, obrazovnim ustanovama, srodnim udrugama i svim dionicima palijativne skrbi. Volontiranje i pomaganje potrebitima me ispunjava i osjećam se sretno i ponosno jer je istinski dar koji nam pruža mogućnost očuvati dostojanstvo čovjeka do kraja života, jer čovjek je čovjeku najbolji lijek” kaže nam naša draga Spomenka Tomašić, piše Županijska bolnica Čakovec.