U Međimurje je, u potrazi za poslom i boljim životom kao i mnoštvo stranih radnika, stigao i Eze Jahson iz zapaodnoafričke države Nigerije, njezinog glavnog grada Abuje, koji trenutno radi preko agencije kao djelatnike tvrtke Pavlic-Asfalt beton iz Donjeg Kraljevca. Afrikanac u Međimurju, pitali smo se.
– Htio sam otići raditi u Kanadu, no za to nisam imao dovoljno novca pa sam se odlučio za Hrvatsku. Sviđa mi se Hrvatska, dobra je to zemlja, ljudi su dobri. U planu mi je trajno napustiti Nigeriju, dovesti ovdje i svoju suprugu i troje djece te živjeti ovdje – rekao nam je Eze.
Na upit zašto, rekao je da je Nigerija puna kriminala, ubojstava i političkih nestabilnosti. Volio bi smjestiti svoju obitelj u sigurnije okruženje te omogućiti ovdje kvalitetnije školovanje za svoju djecu i bolji život svojoj obitelji. Čak 70 % stanovništva u njegovoj državi živi ispod granice siromaštva.
U Afirici je, kaže Eze, radio razne poslove, a posljednje je bio zaposlen u banci te kao učitelj. Posao u građevinskoj tvrtki radi prvi put.
– Školovao sam se za poslovnu administraciju. Položio sam ispit za vozača kamiona i teretnih vozila ovdje te radim razne pomoćne poslove za ovu vrtku, uključujući i vožnju teretnih vozila – priča nam Eze, koji jako voli razgovarati.
Dodao je i kako mu jako nedostaje njegova supruga i troje djece, od kojih je razdvojen već više od 8 mjeseci, koliko već boravi u Međimurju stigavši ovdje iz daleke Afrike. Teško mu je zbog toga, a požalio se i što je posredstvom agencije, smješten u malom stambenom prostoru u Hodošanu sa, ističe, samo jednom kupaonicom, jednom kuhinjom i još pet stranih radnika, od kojih ni jedan ne govori njegovim jezikom, a ne znaju baš ni engleski.
Nije previše zadovoljan ni plaćom, s obzirom na to da plaću dobiva putem agencije koja mu isplaćuje njegov skroman dio nakon naplate pozamašne mjesečne provizije za svoje usluge.
– Kad mi istekne ugovor s agencijom, volio bih pronaći posao samostalno, ne više putem agencije, kako bih imao veću plaću i kako bih mogao ovdje dovesti i svoju ženu i djecu, koji mi jako nedostaju. Ako ne uspijem sam pronaći posao, morat ću odustati od svega i vratiti se u Nigeriju – kaže Eze, koji neradne dane povodom Božića, kojeg i on kao kršćanin obilježava, u ovoj zemlji provodi usamljen, s još petero stranaca koji također traže svoje mjesto pod suncem u Hrvatskoj, nadajući se boljem životu.
