Kada je autor ovog priloga u nedjelju 6. studenog došao na igralište NK Žiškovec, gledatelji su pitali: – Kaj, došli ste zbog Radikovići? I nisu pogriješili jer dobri poznavatelji nogometnih prilika Međimurja znaju kako za domaći NK Žiškovec igra možda najstariji seniorski igrač RH 58- godišnji Boris Radiković. Voljeli bi kada bi mogli suočiti vršnjake na nekoj seniorskoj utakmici u nas.
To se sigurno neće dogoditi. I kada „zagrižjeni“ nogometaši u tim godinama aktivnog igranja nogometa u veteranima igri okreću leđa, Boris će reći: – Nikada nisam niti nikada neću biti veteranski igrač jer se takvim ne smatram. Držim da mi nije mjesto među mladima, a moje dosadašnje igre pokazale su kako se mogu ravnopravno nositi s mlađima od sebe od kojih bi ih 99% mogli biti moji sinovi – ponosno će Boris. I sada ono najljepše, najzanimljivije. Najsretniji je bio kada je prije 4 godine igrao u istoj, NK Donji Koncovčak, momčadi sa svojim sinom Nenom kojem su 34 godine i s kojim se je ovoga puta susreo na suprotnim suparničkim stranama.
Boris je u Žiškovcu danas trener-igrač, a Neno igra za Muru gdje je prvi klupski strijelac, a i najbolji strijelac svih međimurskih liga s 29 postignutih pogodaka. Reći ćemo i to, kako je Borisu ovo četvrti povratak u redove Žiškovčana gdje danas trenira, a i igra.
Još prije 40 godina Boris je igrao u najboljim međimurskim klubovima koji su se tada natjecali u vrlo jakoj 3. ligi (Viko Omladinac Novo Selo Rok, MTČ-Sloga Čakovec). A sve je započelo u rodnom Murskom Središću, odnosno tamošnjem Rudaru iz Murskog Središća, gdje je već sa 17 godina nastupao za seniorsku ekipu.
Brzanac, neuhvatljivo desno krilo plijenio je pozornost tih velikih klubova. Najljepše nogometne dane, kako kaže, proveo je u Poletu iz Svetog Martina na Muri. Nastupao je i za nekoliko slovenskih klubova gdje je igrao u tamošnjoj 2. ligi. Igrao je za novac i u svakom prijelaznom roku tražio klub koji je nudio više pa na upit, može li nabrojiti klubove gdje nije bio igrač ili trener on će reći:- Pitajte me, a gdje još nisam bio- rekao je pola u šali, a pola u zbilji.
Imao je jednu nogometnu želju koja je ostala neispunjena. Igrati u najeltnijem nogometnom natjecanju.
– Ako bi mi se to ostvarilo, danas već pokojni susjed obećao mu je ako to ostvari, pokloniti će mi zlatni sat. Nažalost. Nogometni stručnjaci onog vremena su govori da je „malom“ mjestu u nekom prvoligaškom klubu.- Nažalost, samo su govorili – tužno će Boris, a zadovoljština mu je što bar jednom godišnje pišemo o Borisu kao svjetskom rekorderu koji u svojim kasnim pedesetim godinama još aktivno igra i svake godine ruši svoj vlastiti rekord kao najstariji strijelac u nekoj službenoj svjetskoj ligi.
I sada se pojavljuje njegov ponos, nedjeljni suparnik, sin Neno.
Tko je i gdje je on ?
Nogometom se počeo baviti kada je imao 6 godina igrajući u NK Polet u Svetom Martinu na Muri. Kasnije je u tom klubu bio kapetan i najbolji strijelac. Kao „malac“ je uz pomoć tate otišao potom u NK Čakovec gdje bio kapetan svojeg uzrasta. Slijedi put u NK Međimurje koje je bilo u Prvoj HNL kao i njihovi kadeti i juniori. Odavde ga put vodi u Sloveniju gdje godinu dana mogao igrati kao junior u NK Ljutomer u 2.slovenskoj nogometnoj gdje je na kraju bio najbolji strijelac cijele lige. Onda je otišao u Treću slovensku nogometnu ligu u NK Odranci i tamo je počeo igrati za seniore.
Dva puta su bili prvaci lige, no nisu željeli u viši rang i to zbog toga što je Drugu ligu trebalo igrati po čitavoj Sloveniji. Igrao je jošu NK Tromejnik u Trećoj slovenskoj ligi. Tada je uslijedio put u Austriju gdje za nastupao za klub koji se je natjecao u 5. austrijskoj ligi.
– Kako život nosi i traži svoje došla je i obitelj, vraćam se kući i ovdašnjem nogometu, ponovno u NK Polet. Tu sam isprva tri godine igrajući u 1.ŽL MNS kada sam postao najbolji klupski i ligaški stijelac-priča Neno i nastavlja:- Kasnije klub odlazi u Međužupanijsku ligu pa 3.HNL. To više nisam mogao pratiti zbog obiteljskih i poslovnih obveza. Pronašao sam nešto lakše i skrasio se u NK D.Koncovčak koji se borio za opstanak u 1.ŽNL MNS. Uspjeli smo ostati, a i tu sam bio najbolji strijelac, a posebno mi je bilo drago što mi je tata bio suigrač. Potom prelazim u NK Bratstvo iz Jurovca gdje sam opet bio najbolji klupski i ligaški strijec- reako je s dozom ponosa.
I dolazi jedna mračna rupa u sportskoj karijeri.Došla je korona i onda se dogodilo ono najgore,što ne bi želio nikome.Ozljeda križnih ligamenta,meniska,hrskavice…Slijedi godina dana pauze, ali se ne predaje, trenira…Slijedi poziv NK Mure iz Hlapičine koji su ispali ,zbog reorganizacija liga, u najniži rang međimurskog nogometa. – Žele žurni povratak u rang više i u tome smo na najboljemputu. Momentalno smo drugi. Prvi nam „bježi“3 dostižna boda. Do kraja polusezone imamo još tri kola. Možda ćemo već sada biti jesenski prvaci, no ako se to ne dogodi na kraju ćemo sigurno ti i biti – samouvjereno će Neno. I sada naglašava kako je od 12 odigranih utakmica postigao 29 pogotka. – U svemu sam i svugdje uspio tako da se nadam da ću i s NK Murom dosanjati zajednički san, samo daj Bože zdravlja…..-završio je optimistički Neno.
Razgovor smo vodili kada su zajedno prije utakmice prošli travnjakom NK Žiškovec, a tu su sredinu nakon utakmice zajednički napustili, isto onako kao što su i došli.