Obitelji širom Međimurja krenule su traktorima na polja, jer krumpiri su spremni za vađenje. Oni koji nikad nisu bili u berbi krumpira, svakako su propustili jedno zanimljivo iskustvo.
Na polju smo u berbi krumpira zatekli obitelj Marije Peter i njezinu ekipu iz Svete Marije, koja je odličan primjer za dobro organiziranu berbu. Ovdje se uvijek okupi puno članova obitelji i rodbine, kako od onih najmlađih, preko tinejdžera do ljudi zaposlenih u uredima koji nemaju ništa protiv oznojiti se na polju nakon uredskog posla, do umirovljenika, što je i Marija.
– To je ovdje već tradicionalno. Kao rodbina i prijatelji si međusobno pomažemo i na taj način berba krumpira, koja se odvija uz pomoć traktora s plugom za vađenje krumpira, nakon čega krumpir ručno vadimo, stavljamo u košare ili kante i odnosimo na prikolicu, začas završi. Onaj čije je polje krumpira obično na berbu donese piće za sve. Nakon berbe uvijek se malo počastimo kolačima i pićem i podružimo – govori nam Marija i dodaje kako se uvijek nađe neki muškarac koji odnosi kante s krumpirima na prikolicu, kako bi olakšao posao ženama.
Većina članova obitelji i prijatelja na berbi nosi zaštitne rukavice, no i ovdje postoje izuzeci. Jedna od Marijinih kćeri odbija nositi rukavice i kaže:
– U zemlji se nalaze dobre bakterije koje čine dobro našem tijelu u dodiru s našom kožom!
Za vrijeme berbe, koja zna biti fizički zahtjevna, posebno zato jer su berači stalno u sagnutom položaju, posao olakšava – čavrljanje ili pak vođenje dubokumnih razgovora, jer u dodiru s prirodom, dok je koncentracija samo na krumpirima, dolazi i do neke vrste mentalnog izazova. Povremeno se dogodi da neki mlađi članovi, koji su praktički „natjerani“ da pomažu odraslima i da se njih pita ne bi išli, zabušavaju, a oni najmanji previše vremena znaju provoditi na prikolici promatrajući ostale kako se znoje, jer za njih je svijet još igraonica.
Zamolili smo Mariju da, s obzirom na suše i vrućine, komentira urod, ali nije se požalila.
– Kod moje sestre je urod bio dosta slabiji u odnosu na prethodne godine, no kad nas je krumpira bilo zadovoljavajuće. Vjerojatno zbog originalnog, novog sjemena i kvalitete zemlje na ovom području, koja dulje zadržava vlagu – objašnjava Marija i dodaje:
– Krumpira ćemo sigurno imati za cijelu jesen i zimu, a uskladištit ćemo ga u podrum i nadamo se da će neće proklijati prije nego što ga pojedemo. Krumpir obično sadimo za sebe i za obitelj pa je naša berba gotova za sat i pol do dva sata.
Mariju smo upitali i na koje načine najviše voli pripremati krumpir.
Jako volimo povrće i krumpir i pripremamo ga na razne načine, primjerice zapečeni krumpir s povrćem, krumpir salatu, softani krumpir (krumpir kuhan u umaku od crvene paprike), restani krumpir, krumpiruša, pomfit, njoki, knedli sa šljivama i tako dalje.
