Povod za susret i razgovor sa 63-godišnjom Danijelom Sabo iz Murskog Središća bila je nedavna promocija knjige „Punina vremena“, a povodom 30 godina osnutka i rada pjevačkog zbora župe Marije Kraljice i sv. Ladislava Mursko Središće, kojeg je naša sugovornica voditeljica od samih početaka. Premda majka troje djece, dviju kćeri i sina, redovito zaposlena, postavši bakom sedmero unučadi: Veronike, Emanuela, Rafaela, Rute, Vilka, Joakima i Judite, ona se „sljubila“ sa zborom pa joj pobrojano nije bila prepreka da gotovo tri desetljeća biva s pjevačima, da živi i radi s njima.
Pritom je neizostavno dodala:
– Obitelj mi puno znači, ponosna sam na sve njih i svi su mi velika podrška u mom radu i općenito u životu – rekla je na početku koji je vezan uz glazbeno obrazovanje u Glazbenoj školi u Varaždinu.
– Tu nisam stala već nakon završetka srednje škole upisujem glazbenu pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Mariboru i po završetku stječem zvanje, profesor glazbene kulture. Istaknula je kako se je zaposlila već po završetku srednje škole na Glazbenoj školi „Slavka Osterca“ u Ljutomeru gdje je ostala četrdeset i jednu godinu, točnije do 2017. kada ispunjava uvjete za odlazak mirovinu, a tijekom rada podučavala je klavir, harmoniku, solfeggio i vodila je harmonikaški orkestar.
– U tih četrdeset i jedne godine rada, mnogi su moji učenici upravo glazbu izabrali za svoj životni put, neki od njih danas su uspješni i priznati glazbenici – istaknula je ponosno, a k tome je neizostavno dodala kako je sudjelovala s učenicima na mnogim državnim i međunarodnim natjecanjima u kategoriji klavir te kao korepetitor (Slovenija, Italija, Srbija i Hrvatska) i postigla lijepe rezultate, na što je posebno ponosna. Ponosna je i što joj je Ministarstvo za školstvo i sport Slovenije dodjelilo naziv mentor, a kasnije i treću razinu napredovanja svetnik, što u hrvatskom školstvu znači izvrstan savjetnik.
Ljubav prema glazbi?
– U meni se rodila još u najranijoj dobi, naime moja majka, koja nažalost sada nije više među nama, je lijepo pjevala i tu ljubav pjesme usadila je svima nama, djeci, a kasnije se to prenosilo i na unuke, koji skoro svi pohađaju glazbene škole – priča naša sugovornica i nastavlja – Prvo glazbeno znanje, a to je sviranje na harmonici, dobila sam od tadašnjeg učitelja glazbe Ivana Tote, a kasnije sviranje na klaviru od učiteljice Marije Trstenjak. Kao mlada srednjoškolka 1974. godine pjevam na „Međimurskoj popevki“ u Nedelišću i uključujem se u rad tadašnjeg mjesnog KUD-a.
Crkveno zborsko pjevanje?
– Na nagovor moje majke i tadašnje zvonarice Micike Perhoč, 1990. godine počela sam svirati u crkvi tijekom misa. Malo pomalo okupljalo se sve više pjevača, srednje životne dobi i kad nas je bilo oko petnaest, počeli smo s probama koje su u početku bile u crkvi na koru – rekla je i dodala kako su to bili začeci crkvenog zborskog pjevanja. Dodala je kako su novi pjevači dolazili na pozive koje bi povremeno objavljivali u crkvi.
Zbor je postajao prepoznatljiv, brojan?
– Od samog početka djelovanja zbora probe su se održavale jednom tjedno, a po potrebi i više puta tjedno. Polako je broj članova zbora narastao na 25 i oko tog broja kreće se veličina zbora svih tih trideset godina. Kroz zbor je prošao velik broj pjevača. Trag u djelovanju zbora ostavili su pojedinci koji nažalost nisu više među nama, svima njima bit ćemo vječno zahvalni na doprinosu, a neki pjevači su s pjevanjem prestali zbog nekih drugih obaveza, međutim dali su velik doprinos svim našim postignućima – prisjeća se minulih godina.
Kaže kako svojim pjevanjem bogate sva slavlja vezana uz crkvu. Raduje je i ponosna je što je u tih trideset godina zbor naučio nekoliko stotina pjesama, njeguju višeglasno pjevanje i trude se obuhvatiti što više pjesama vezanih uz liturgijsku godinu. Vole pjevati i pučke pjesme, gregorijanske napjeve, razne motete, međimurske napjeve, šansone, duhovne pjesme poznatih svjetskih skladatelja, a u posljednje vrijeme zapjevali su i na latinskom te staroslavenskom jeziku.
Kraći osvrt na tri minula desetljeća?
– Iza nas je bogata prošlost protkana nastupima i gostovanjima. Uz redovito pjevanje na nedjeljnim misama i svim crkvenim slavljima, zbor je imao i brojne nastupe izvan crkve: sudjelovanje na festivalu sv. Cecilije u Varaždinu od samog početka, susreti zborova Štrigovskog dekanata, gostovanja po župama diljem Lijepe Naše, zatim u Mađarskoj i Sloveniji. Posebno zapažen nastup imali smo u Opatiji na manifestaciji Zborski dani Opatije, gdje smo pjevali među svjetovnim zborovima. Čast nam je bila pjevati sa eminentnim zborom CORUS ANGELICUS koji je gostovao kod nas u Murskom Središću – prisjetila se s ponosom, neizostavno se vrativši na osobne početke vođenja zbora.
– Znanje vođenja zbora i dirigiranja stekla sam tokom studija u Mariboru, a posebno su mi pomogli seminari u organizaciji od strane Crkvenog ureda Varaždinske biskupije, a koje vodi maestro Anđelko Igrec. Upisala sam i školu za crkvene glazbenike koju uspješno završavam.
Ti nisi samo crkvena glazbenica?
– Ne i to me dodatno oplemenjuje. Kao glazbenica uključena sam u kulturni rad grada i župne zajednice. Ističem suradnju s KUD-ovim zborom Grada koja je jako dobra. Dvanaest pjevača pjeva i u jednom i u drugom zboru, tako da se po potrebi s voditeljicom gospođom Marijom Trstenjak dogovaramo oko proba i nastupa, a za vrijeme dok još nismo imali Centar za kulturu, imali smo nekoliko zajedničkih božićnih koncerata u našoj crkvi. S obzirom da u našem gradu djeluju dva zbora možemo se pohvaliti dobrom suradnjom. Surađujemo i s Gradskim puhačkim orkestrom.
Dio ste pjevačke skupine koja je promaknula kulturnu sliku Murskog Središća?
– Volimo biti domaćini drugim zborovima, a s veseljem se odazivamo i na poziv drugih. Na poziv nekih župljana ponekad pjevamo i na sprovodima i vjenčanjima. Svojim pjevanjem smo nekoliko puta uveseljavali štićenike domova za starije i nemoćne u Murskom Središću, Selnici i Čakovcu. Volimo se uniformirati pa smo tako u početku imali samo neke dodatke šaleve, kravate, a sad imamo tunike i bluzice ženski dio zbora, koje nam je donirala ANNA krojaštvo, a muški dio zbora ima odijela čiju kupnju je financirao Grad. Volimo se družiti i organiziramo izlete. Pjevali smo misu polnoćku za radio105, zatim prilikom prijenosa mise na HR i HRT, zbor je bio gost u emisiji MUZIKA SACRA. Svake godine organiziramo koncert za sv. Ceciliju u našoj crkvi. Za dvadesetu godišnjicu djelovanja snimili smo CD pod nazivom TEBI PJEVAM, kojeg su snimili Slavko Bregović i Robert Guterman. Bio je to za nas „veliki zalogaj“, ali uz trud i zalaganje svih pjevača uspjeli smo, uz intenzivne probe koje su trajale blizu šest mjeseci.
Došla je 30-ta obljetnica?
– Za tu godišnjicu djelovanja planirali smo snimiti drugi CD, međutim korona nas je u tome spriječila, ali smo uspjeli izdati knjigu, monografiju ili knjigu uspomena pod nazivom „Punina vremena“ – ponosno će o tome.
Zašto punina vremena?
– Pa eto Biblija je isprepletena riječima punina vremena. Punina vremena je Isusovo vrijeme na zemlji, to su tridesete godine, godina dana koja ima 4 godišnja doba također je punina vremena, punina vremena je i naš život. Pa tako je na prijedlog našeg župnika Marijana Horvata ova knjiga i dobila ovaj specifičan naziv – objasila je dodavši – Moram spomenuti da me veseli i raduje što imamo veliku pomoć od strane Grada i gradonačelnika Dražena Srpaka koji brižno prati naš rad te tako prepoznaje kvalitetu i vrijednost našeg zbora.
Nagrade za tvoj rad u promaknuću kulturne slike Grada?
– Za promicanje duhovne glazbe i nadahnjujući rad s Crkvenim zborom 2014. godine Grad mi dodjeljuje ZAHVALNICU, a za naš tridesetogodišnji jubilej zbor je dobio od grada Povelju Lapornik na koju smo posebno ponosni.
Previše je vremena prošlo, je li nam što promaklo?
– U našoj župi je jedno vrijeme djelovao i zbor mladih Dođi slijedi me, kojeg je vodila moja kćerka Janja i to vrlo dobro i uspješno, međutim okolnosti su se malo promijenile i zbor se trenutno samoodržava, ali se toplo nadam da će se zbor obnoviti i da će njihova pjesma opet zaoriti našom crkvom.
Što ti je donio rad s pjevačima?
– Rad s pjevačima me od samog početka veselio, što je s godinama raslo i danas me to poslanstvo u crkvi ispunjava i čini me još više sretnijom. Kad bih morala još jednom birati životni put, sigurno bi to bio opet, ovakav prožet glazbom, pjesmom i duhovnošću. Hvala svim mojim dragim pjevačima na koje sam izuzetno ponosna, koje krasi lijep glas, vedar duh, odgovornost, predanost pjevanju, hvala im što strpljivo i požrtvovno daruju svoje slobodno vrijeme dolazeći na probe, kako bi se pjevanjem Bogu na čast i sebi za dušu, što bolje pripremili za život vječni. Svojim radom trudim se u promicanju kulture duhovnosti i crkvene glazbe u župi i našem Gradu.
Danas , nakon trideset godina mog poslanstva u crkvi, shvaćam koliko mi je upravo glazba, pjesma i sviranje u crvi pomoglo da se još više zbližim s Bogom i živim po njegovim načelima.
Životne i glazbene vrijednosti darovane od Gospodina sve nas čine boljim, predanijim, plemenitijim, odgovornijim i postaju radost naših života. Kad postanemo svijesni, da sve što imamo dolazi od Boga, ta svijesnost učinit će nas boljim ljudima.
Završila bi mislima sv. Ivana Pavla II:
– Sjećajmo se prošlosti sa zahvalnošću, živimo sadašnjost s entuzijazmom, veselimo se budućnosti s povjerenjem.
Danica se s pravom veseli budućnosti. Gledajući je ovakvu vitalnu, slušajući njezinu viziju sutrašnjice ne dvojimo kako će pjevački zbor doć i do druge „Punine vremena“.
