I letimični pogled na rezultate izbora zastupnika za 11. saziv Hrvatskog sabora jasno pokazuje da će HDZ s partnerima formirati novu vladu. Koliko god se SDP, Peđa Grbin i Zoran Milanović s partnerima trudili da dobiju 76 potpisa, to im neće uspjeti. Zašto? Pa zato što im građani, glasači, nisu dali dovoljan broj glasova. U lošoj predizbornoj kampanji nisu uvjerili birače da moraju glasati za njih.
S druge strane, i u Međimurju je puno onih koji u razgovorima blate HDZ i govore protiv njega, zazivaju njegov odlazak s vlasti, a onda mu na izborima ipak daju svoj glas. Licemjerje do amena!
U svemu tome teško je i Matiji Posavcu, međimurskom županu i predsjedniku Nezavisne platforme Sjevera. Istina, s osmijehom na licu dočekao je rezultate izbora, NPS je osvojio dva mandata, Posavec je sam dobio blizu 17 tisuća preferencijalnih glasova, što ga svrstava u prvih deset u Hrvatskoj… NPS je trenutno najjača centristička i regionalna stranka, jača i od IDS-a, čiji je drugi saborski zastupnik iz PGS-a.
No, je li on osobno zadovoljan? Jeste! Ako bi Milanović formirao Vladu! Ali to se najvjerojatnije neće dogoditi, jer Predsjednik sigurno neće dati ostavku na lagodan život na Pantovčaku i pokušati se izboriti za većinu u Saboru, što onda znači i podrška formiranju njegove Vlade. Ništa od toga, a siguran sam da to zna i Posavec.
E, sad, što mu je činiti? S obzirom da je dosad stalno govorio da će podržati vladu ljevice, a ako do toga ne dođe, sjedit će naredne četiri godine u Saboru kao oporbenjak. Ovo pod uvjetom da ponovo nekog drugog ne pošalje na zamjenu, ali tada će se po treći put zamjeriti svojim glasačima!
U Saboru Posavec ima mogućnost dalje se politički razvijati, jer je na lokalnom nivou kao župan dostigao svoj vrhunac i sad treba krenuti dalje. Može, dakle, biti u Saboru, iduće godine kandidirati se za gradonačelnika Čakovca, što se ne kosi s parlamentarnim mandatom, podržati svog kandidata za međimurskog župana i na kraju, s obzirom na broj osvojenih vijećničkih mjesta NPS-a, biti predsjednik Skupštine Međimurske županije. Sve to može s lakoćom postići.
Ali!
Što bi time dobilo Međimurje i Međimurci? Ništa! S druge strane ni Matija Posavec nije tip većine naših dosadašnjih saborskih zastupnika da bi mogao mirno čamiti u udobnoj oporbenoj saborskoj fotelji i primati veliku plaću, a ne raditi ništa. On je stalno u pokretu, inicira, pokreće, stvara, realizira, predlaže, crnči i 16 sati dnevno. Da ostane župan opet bi morao moljakati središnju (HDZ-ovu) vlast da pomogne u realizaciji pojedinih projekata, mučiti se, gubiti živce. A u naponu je najboljih stvaralačkih godina!
Pitao sam ga jutros zašto ne prihvati poziv Andreja Plenkovića i da programsku podršku njegovoj Vladi? Izgubio bi tada povjerenje svojih birača, bojim se da bi me Međimurci “kamenovali”, odgovorio je ko iz topa.
Pitanje nije bilo bez razloga. Matija uz ovakvu oporbu više nema šanse politički napredovati. Svako stajanje na mjestu je praktički nazadovanje. A i Međimurje, u koje je zaljubljen i kojem je dao sve što je mogao dati, također ne može stati u svom razvoju. I što onda učiniti?
U jednom trenutku svog života čovjek mora donijeti važne odluke ma koliko bile teške i u prvi mah drugima neprihvatljive. Život je samo jedan. Matija Posavec i NPS morao bi ozbiljno razmisliti kako najbolje kapitalizirati svoja dva mandata. Ako ne uspije sa Zoranom Milanovićem, a vjerojatno neće, što može dobiti od HDZ-a? Recimo, mjesto ministra regionalnog razvoja, za svoje NPS-ovce nekoliko mjesta državnih tajnika u ministarstvima i garanciju za realizaciju važnih projekata u Međimurju, kao što je obilaznica Nedelišća, sjeverna obilaznica Čakovca, Četvrta OŠ u Čakovcu, obilaznica Murskog Središća, dogradnja OŠ Strahoninec i tako dalje, i tako dalje. To bi Međimurci znali cijeniti i vrednovati. Podržati ga. Čak bi se i štimali s takvim svojim ministrom.
Na izborima su mu dodijeljene karte za dobitnu kombinaciju. Sada samo treba dobro odigrati. Kibicera je puno, svako ima svoju kombinatoriku, ali odluka je samo na Matiji.
Novu šansu će opet dugo čekati. Ako je uopće i dočeka!