Jedan nepoznati gospodin u kratkim hlačama, visok, markantan, zapeo je za oko prolaznicima u čakovečkog gradskom parku, kad je u petak, nakon službenog izaslanstva, sam upalio svijeće, molio i plakao uz Spomenik poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata.
Večer prije toga zamijetili su ga svi na humanitarnom koncertu za “Katružu” u atriju Starog grada Zrinski, kada je svim izvođačima tijekom priredbe poklanjao cvijeće.
Sve to nas je zaintrigiralo, pa smo ga kod spomenika pitali zašto plače?
– E, duga vam je to priča. Neki od njih, čije slike ovdje vidite, bili su moji prijatelji i poznanici i red je da im se u svakoj prilici zapali svijeća. A suza, eto, sama krene – rekao nam je i potom predstavio:
– Ja sam Ivan Pintarić iz Štefanca, imam 67 godina, od čega sam 50 proveo u Njemačkoj. Uglavnom u Wiesbadenu, glavnom gradu njemačke pokrajine Hessen. Otišao sam kao dječarac, tamo se zaposlio i sad kad sam došao do mirovine, vratio sam se u rodni kraj. Ovdje brinem o majci Magdaleni, koja ima 97 godina i smještena je u Domu za starije i nemoćne Gudlin – pojašnjava polako Ivan i nastavlja:
– Za vrijeme Domovinskog rata pomagao sam kao i većina naših ljudi koji su radili vani. Nosio sam pomoć, uglavnom u Osijek i okolicu, pa i sad često idem tamo. Volim ovo moje Međimurje i sretan sam da je tako napredovalo, ljudi su fini, a dobio sam i pljesak publike kad sam dao cvijeće Ivici Pepelku i drugim pjevačima na koncertu za “Katružu”. Uživam ovdje – rekao nam je Ivan Pintarić.