Iako se neprestano govori o potrebi razvoja ruralnog poduzetništva, brojni državni zakoni guše svaku inicijativu. Oni koji su se pak upustili u vlastitu proizvodnju ili ruralni turizam u praksi se susreću s nizom destimulativnih zakona koji im otežavaju poslovanje.
Tijekom edukativne radionice „Seoski turizam i kako ga zajednički promovirati putem Digitalnog kataloga seoskog turizma Republike Hrvatske?” pod vodstvom Aleksandre Kuratko Pani u Lopatincu, lokalni su poduzetnici imali prilike predstaviti probleme koji sputavaju njihovo poslovanje.
Jedna od njih je i Tea Dvanajščak Vuković koja je nastavila voditi obiteljsku tradiciju proizvodnje vina. Vina Dvanajščak-Kozol nositelji su brojnih prestižnih nagrada. Unatoč briljantnom plasmanu na svjetskim i domaćim vinskim natjecanjima i proboju na inozemno tržište, hrvatski zakoni koče njihov razvoj na lokalnom terenu. O svom problemu T. Dvanajščak Vuković rekla je sljedeće:
– Imamo vinsku kuću i kušaonicu vina. Prošle godine odlučili smo otvoriti trgovinu svojih proizvoda, ali i proizvoda domaćih OPG-ova. Došlo je do situacije da ne mogu otvoriti dućan izvan svog imanja. Mogu prodavati na štandu, mogu i na klupici, ali ne u trgovini. To nas je natjeralo da otvorimo svoj obrt, pa potom svoje vlastite proizvode kupim od svog OPG-a i tek ih onda prodajem. To su suludi zakonodavni problemi. Uz to, sada imamo duplo knjigovodstvo koje nam stvara dupli posao. Moramo voditi i obrt i OPG. Zašto OPG ne bi mogao imati svoju trgovinicu u kojoj bi uz vlastite proizvode mogao prodavati i one lokalnih proizvođača? Recimo, imam par OPG-ovaca od kojih kupujem ulja, kaše, sokove, med. Ni oni ne mogu otvoriti svoju trgovinicu u nekom gradu. Problem je i trgovina na vlastitom pragu. Kada prijavljuješ kušaonu i prodaju, pet godina smiješ tamo prodavati samo vlastite proizvode. Ne možeš prodavati proizvode koje si kupio od lokalnih proizvođača. To je problem koji koči turizam. Dolaze ljudi koji bi uz vino željeli kupiti i druge proizvode iz Međimurja, a mi im to ne možemo dati. Moramo ih slati od vrata do vrata, a to ljudi ne žele, istaknula je Tea.
Voditeljica radionice Aleksandre Kuratko Pani istaknula je da dobro upućena u ovaj problem, kao i da je on temeljna zapreka ruralnog razvoja.
– Zakoni nam ne dozvoljava da se kao OPG-ovi bavimo trgovinom, u smislu da uzimamo od drugih. To je veliki problem. Prema tome svaki bi OPG – kada bi tako želio – trebao otvoriti svoju trgovinu u selu. Što će nam u selu pet trgovina? Dovoljno bi bilo imati dvije koje nude proizvode svih OPG-ova u mjestu. Razumijem da je to veliko ograničenje. Shvaćam i da ljudi, poglavito turisti, žele na jednom mjestu imati široku pletu lokalnih proizvoda. Na taj bi način poticali sve male lokalne proizvođače da i dalje proizvode. Taj je prijedlog već upućen državi, no još se iščekuje prijedlog rješenja, rekla je Kuratko Pani.