Za svoje mlade godine Aleksandar Kovačić (16) iz Mačkovca izuzetno je ozbiljan. Muškarac u tijelu dječaka. Ide u drugi razred Graditeljske škole u Čakovcu, smjer web dizajner. Ne bez razloga. I prije nego što je krenuo u osnovnu školu, roditelji Dubravko i Anđelka, primijetili su da mali Aleksandar ima izraziti dar za crtanje, odnosno slikanje.
Sve je oduševljavao, a njegova djela nagrađivana su na mnogim izložbama dječjih radova ovdje, u Međimurju, ali i u zagrebačkoj Mimari, FER-u, Lisinskom… Poduprli su ga i onda kad je želio usavršiti tehnike slikanja kod slikara iz Koprivnice Ivana Lovrekovića. I polazio je školu pet godina. Danas radi u svim tehnikama: akvarelu, olovci, akrilu, ulju…
Obožava sportske automobile, pa ih je naslikao na desetke, i one s fotografija, ali i one koji su nastali u njegovoj glavi. Sa 14 godina napravio je koncept potpuno novog automobila.
– Za sve što sam radio želio sam ocjenu od onih najboljih. Vidio sam tada vijesti o Mati Rimcu, njegovim supermodernim automobilima, gotovo nevjerojatnoj Neveri… To me dodatno inspiriralo, pa sam otišao u Zagreb kada je Mate predstavljao svoja vozila, ali nisam vjerovao da ću moći do njega. Ipak, uzeo sam crteže, popeo se na pozornicu i pokazao mu ih. Bio je oduševljen. Nije mogao vjerovati da dječarac kao ja tako crta. Pokazao sam mu i druge moje naslikane automobile i u razgovoru Mate mi je rekao: “Imaš deset godina da završiš školu web dizajna, 3D modeliranje, usavršiš se i da mi se javiš. Takve mlade ljude s idejama ja trebam!” – prisjeća se Aleksandar, na kojega je susret s Rimcem ostavio dubok trag. Svakodnevno crta i uči s još većim elanom.
– To mi je lijepo i lako. Brzo radim, ali više ne samo automobile. Ljudi su vidjeli moje radove i poželjeli da im naslikam djecu, unuke, automobile, kuće, portrete… Probao sam i sve mi ide od ruke – kaže ovaj mladi umjetnik, koji ni jednom riječju ne skriva da potječe iz vrijedne romske obitelji.
– Ne tajim svoje porijeklo, čak sam i ponosan na to. Školski prijatelji i ljudi s kojima dolazim u kontakt cijene me po onome što radim i kakav sam čovjek, a ne po nekakvim predrasudama – iskren je Aleksandar, koji dok slika sluša glazbu i to ne bilo kakvu, nego onu pravu, romsku. Izuzetno voli ozbiljnu romsku muziku i želi postati vrhunski violonist, kao onih stotinu violonista u budimpeštanskom orkestru.
– Od rođenja mi se sviđa naša, romska, glazba. Uživao sam slušajući vrsne majstore na violini. To me ispunjavalo nekim čudnim osjećajem, ljepotom, koja mi je opijala tijelo. S devet godina krenuo sam u glazbenu školu za violinu u čakovečkoj umjetničkoj školi “Miroslav Magdalenić” i završavam šesti razred kod profesorice Dorotee Božić Palašek. Volim svirati i često vježbam s odličnim romskim violinistima iz cijele regije. Nastupam i na romskim druženjima u našem kraju, na koncertima umjetničke škole i drugdje – kaže Aleksandar.
– Puno vježbam, kako bih bio što bolji violonist. No, kad imam narudžbe za slike, onda stavim slušalice, slušam najbolju romsku glazbu i slikam ili crtam. Tada mi je ruka najsigurnija, a radovi najkvalitetniji – ističe, a broj njegovog mobitela 091 951 6664 dobro znaju svi oni koji naručuju slike kod njega.
Sestra Lana ide u 4 razred osnovne škole u Mačkovcu i već se vidi da će krenuti njegovim stopama. Odlično crta, dok brat Lovro, koji ide u prvi razred, više voli domaće životinje.
Kao i svaki mladi čovjek, Aleksandar je znatiželjan i voli putovati. Često s obitelji, kad ima vremena, posjećuje poznata mjesta. No, kad počne sezona orezivanja drveća i košnje trave, pomaže ocu. Vrlo dobar je učenik, omiljen u razredu, a sebe u budućnosti vidi kao dizajnera automobila, zaposlenog kod Rimca, dok će violina biti za one slobodne trenutke, za dušu, prijatelje i obitelj.
“Ako ti kažu da je nešto nemoguće, dokaži im suprotno, ostvari svoje snove”, rečenica je kojom se Aleksandar Veliki Mačkovski najradije služi.
Tako i treba. Želimo ti da uspiješ u projektiranju novih automobila, ali i da glazbom, punom emocija, ovaj svijet činiš ljepšim i boljim.
Svako dobro, umjetniče!
