ROBERT KATANEC IZ PRELOGA, TRENER NOGOMETAŠICA, UČITELJ, GLAZBENIK...

Sve te aktivnosti, uz redovan posao, ne bi mogao obavljati da nema potporu supruge i troje djece

Ime Roberta Katanca (43) iz Preloga iz godine u godinu postaje sve eksponiranije na kulturnoj, prosvjetnoj i sportskoj sceni. Sve je to sintetizirano u čovjeku koji žali da dan nema duplo više sati jer tek bi tada kao pedagog, trener, otac i suprug stigao bez strke i žurbe obaviti. Ovako je sve „stisnuo” u 24 sata. Po zanimanju je učitelj razredne nastave, napredovao je u zvanje učitelj – mentor. Radi u OŠ „Jože Horvata” Kotoriba gdje ima zadovoljstvo biti dijelom jednog iznimnog kolektiva. Već 4 godine radi i u OŠ „Nikola Zrinski” u Murakeresztura kao vanjski suradnik. Tamo poučava tamburaški orkestar te održava jezične vježbe u višim razrednim odjeljenjima. Do prije šest godina živio je u Goričanu i bio je aktivan sudionik u kulturnom, društvenom i sportskom životu mjesta.

Odlazak iz Goričana, nova sredina ?

– Supruga Đurđica i ja smo odlučili sagraditi kuću u Prelogu, gdje i sada živimo sa naše troje prekrasne dječice, Tonkom (11), Tadejom (7) i Kajom (4). Strastveni sam zaljubljenik u nogomet i svoje najbolje igračke godine proveo sam u svom voljenom klubu NK Trnavi iz Goričana. Cijeli sam svoj igrački vijek proveo u NK Trnavi, tek sam se jednu godinu odlučio okušati u višem rangu natjecanja zaigravši za NK Mladost iz Preloga. Ponosno sam nosio kapetansku traku punih 15 godina, sve dok nisam odlučio završiti sa seniorskim nogometom sa 35 godina. Ljubav prema nogometu i dalje je prisutna, zato sam i nastavio igrati u veteranima. Na tim veteranskim utakmicama dolazi do izražaja sve ono što mi je nogomet u životu dao. Brojna prijateljstva, zajedništvo, pripadnost, prekrasna druženja i lijepe uspomene, kaže sa dozom sijete.

Robert kao nogometni trener ?

-Trenerskim sam se poslom počeo baviti 2004. godine, dok sam još igrao seniorski nogomet. Vodio sam mlađe uzraste NK Trnave i sretan sam što su mnogi od njih sada seniorski prvotimci u klubu. U tom sam se razdoblju i prvi put susreo sa ženskim nogometom gdje sam u sezoni 2008./2009. godine vodio ŽNK Trnava iz Goričana. Uživao sam u radu s djecom i curama, zato sam se i odlučio na daljnje trenersko školovanje. Završio sam Nogometnu akademiju stekavši UEFA B licencu. Nakon toga, uslijedili su izazovi treniranja u muškom seniorskom nogometu, gdje sam kao trener bio u NK Trnavi iz Goričana, NK Draškovcu, NK Vidovčanu iz Donjeg Vidovca i u NK Naprijedu iz Cirkovljana. Moram priznati da sam se morao suočiti s brojnim problemima koji su i danas aktualni u županijskom nogometu. U upravljačkom djelu, gdje sudjeluje tek mali broj ljudi koji se žrtvuju i rade za klub, do igračkog djela gdje je kod igrača prisutan slabi odaziv na treninge, a u novije vrijeme i licitiranje igrača u druge klubove po principu tko da više novca. Badava ti sve nogometne licence ovoga svijeta, ako neke igrače vidiš od utakmice do utakmice. Nekako u to vrijeme, stigao je poziv voditelja Nogometne škole Međimurje – Čakovec, gospodina Hrvoja Goričanca. Predstavio mi je projekt i perspektivu razvoja ženskog nogometa u klubu. Brzo smo se dogovorili i od 2018. godine počeo sam u NŠ raditi kao trener kadetkinja i seniorki. U našem se klubu trenutno nalaze uistinu najbolje mlade nogometašice u našoj regiji. Pionirke i kadetkinje natječu se u 1. Hrvatskoj nogometnoj ligi ženske mladeži i zajedno sa svojim vrhunskim trenerima postižu odlične rezultate. Cure dolaze iz svih krajeva Međimurja, ali i Varaždina te Novog Marofa. Sve su to djevojke koje su nogomet stavile na visoko mjesto njihovih životnih prioriteta. One koje to nisu napravile, odustaju ili će odustati.

Oduševljen si odgovornošću nogometašicama ?

Jesam, priznajem. Ono što me posebno oduševilo je njihov pristup treniranju i radna etika. Odlučne, požrtvovne, pristojne i uzorne kao igračice na terenu i izvan njega, ove mlade dame polako, ali sigurno, postale su zaštitni znak i ponos cijela naše Nogometne škole. Prošli tjedan, nakon pobjede nad ŽNK Dilj iz Vinkovaca, seniorke našeg kluba postale su prvakinje u 2. Ženskoj nogometnoj ligi skupina B, tri kola prije kraja prvenstva. U deset odigranih kola, ostvarile su isto toliko pobjeda uz nestvarnu gol razliku 83 postignuta i samo 6 primljenih pogodaka. Moram reći, to su „Međimurske lepe puce”. Listu najboljih strijelaca predvodi Barabara Pokrivač s 20 postignutih pogodaka, a tu su i Lucija Vizinger s 15 i Leona Požgaj s 14 postignutih golova.

Uz sve navedeno postoje još neke tajne uspjeha ?

-Igramo izrazito napadački nogomet, gdje do izražaja dolazi naša odlična fizička pripremljenost i tehničko – taktička uigranost. Ovaj rezultat je plod marljivog rada i treniranja cijele ekipe, jer nitko nam ništa nije poklonio niti smo mi tražili prečicom put do uspjeha. Održavali smo treninge ponekad po blatu, kiši i nevremenu, gdje su cure često mene nagovarale da održimo trening. Unutar ekipe vlada veliko zajedništvo, međusobno poštovanje i odlični međuljudski odnosi.

Što ekipu čeka sutra ?

– Ljubomorno čuvajući te vrijednosti, pripremamo se za najveći izazov koji se nalazi pred nama. Kvalifikacije za ulazak u 1. Hrvatsku žensku nogometnu ligu. Kvalifikacije će se odigrati odmah nakon završetka prvenstva, gdje ćemo se susresti sa prvoplasiranom ekipom iz 2. Hrvatske nogometne lige skupina A. Pobjednik iz tog susreta ostvaruje plasman u prvu ligu, dok poraženi igra dodatne kvalifikacije sa pretposljednjom ekipom iz prve lige. Priznajem da bi ovo bio i moj najveći uspjeh u trenerskoj karijeri. Vjerujem u svoju ekipu, u moje super djevojke, stoga se nadam da ćemo ulaskom u prvu ligu okruniti naš dosadašnji trud i rad.

Poruka za kraj ?

– Hvala za to pitanje jer trebam nešto posebno izdvojiti. Puno izbivam od kuće i svoje obitelji. U svemu tome imam potporu moje supruge bez koje to sve ne bih mogao.

Najnovije vijesti

Pročitajte više