Svi mi imamo snove. Neki ostanu neizgovoreni, neki nas prate kroz život poput tihe sjene, a neki čekaju da ih napokon prigrlimo – pa makar i nakon mnogo godina. U nedjelju, 27. travnja 2025., jedan takav san dobio je svoje trkačko ruho i ime: Radovan Novak.
Na Polumaratonu Zrinskih u Čakovcu, među stotinama trkača, jedan je 41-godišnjak iz Pribislavca u tišini ostvario ono o čemu je sanjao više od desetljeća – istrčao je svoj prvi polumaraton. I to s osmijehom, suzama i srcem većim od ciljne crte.

– Uspio sam. Nitko sretniji od mene! Kako je god bilo teško – izdržao sam i to najviše radi djece jer želim da im to bude motivacija i danas – sutra i oni mogu ostvariti svoje želje i snove – rekao je Radovan, još uvijek zadihan, ali sretan.
Radovan je Rom, zaposlenik GKP Ekom-a, svakodnevno brine o sportskim terenima na čakovečkom SRC-u Mladost. No, iako je sport oduvijek bio njegov svijet – još od 11. godine kada je bio član Atletskog kluba Međimurje – život je imao drugačije planove. Posao, obitelj, višak kilograma i zdravstveni problemi udaljili su ga od staza. Vaga je jednom pokazala 115 kilograma, a zdravstvene tegobe natjerale ga na terapije.

– Tada je kliknulo. Rekao sam si: “Sad ili nikad.” I krenuo, ispočetka, s malim koracima, prisjeća se Radovan.
U godinu i pol – uz podršku supruge Zdenke i njihove djece Monike, Rosane, Mihaela i Andreasa – Radovan je smršavio, skinuo terapiju i vratio sport u svoj život. No, ono što je posebno nije samo broj kilometara koje je prešao, već poruka koju je ponio sa sobom:
– Trčim za sve one koji misle da ne mogu. Trčim da pokažem da i mi Romi možemo imati snove i ostvariti ih. I da je promjena moguća. Ako sam ja mogao – može svatko.



