Kao što smo neki dan pisali, u subotu 2. listopada su se u Lopatincu sastali članovi udruge „Pomoć neizlječivima „Međimurske županije. Sastanak i druženjenje su željno očekivali jer dvije godine glede pandemije Covida-19 nisu bili zajedno, što ne znači da oni najpotrebniji u udruzi nisu radili.
Subotu su odabrali jer se svake godine druga subota u listopadu obilježava kao Svjetski dan palijativne skrbi. – Toga dana razgovaramo o važnostima palijativne skrbi, posebno uloge medicinskih sestara u toj grani medicine, rekla nam je mr. Renata Bermanec, prva magistra palijativne skrbi u RH i predsjednica udruge „Pomoć neizlječivima“ koja djeluje od 2010. godine na području cijele Međimurske županije. Udruga svojim radom želi podići svijest građana o potrebi palijativne skrbi, unaprijediti život ljudi koji boluju od neizlječivih, uznapredovalih bolesti te pružiti podršku i podići kvalitetu života oboljelih i nijhovih obitelji za vrijeme bolesti i nakon smrti u fazi žalovanja.
U tom kontekstu se često spominje palijativna skrb. Što ona obuhvaća, koja joj je uloga ?
– Palijativna skrb aktivna je sveobuhvatna briga za bolesnike čija bolest ne reagira na postupke liječenja. Obuhvaća bolesnika, obitelj i zajednicu. Predstavlja potrebu suvremenog društva. Afirmira život, a smrt smatra normalnim procesom, sastavnim dijelom života. Palijativna skrb mora biti besplatna i dostupna svima. Uključuje fizičku, psiholšku, socijalnu i duhovnu komponentu skrbi. Psihološka skrb obuhvaća pružanje psihološke potpore i podrške, razgovor i poticaj na izražavanje osjećaja bolesniku i obitelji, kao i podršku obitelji u žalovanju nakon bolesnikove smrti, prihvaćanju gubitka i nastavku života bez drage osobe. Psihološka potpora neizostavan je, jednako vrijedan i značajan segment skrbi za bolesnika na kraju života koju trebaju svi od oboljelog, obitelji do članova tima, pojasnila je predsjednica dodavši k tome kako su u subotu razgovarali o nužnoj i stalnoj edukaciji članova ranije spomenutog tima kojeg u njihovoj udruzi mahom čine volonteri.
U vašoj udruzi su članovi svih profila ?
-Da. Takvu pomoć može pružiti svatko tko ima dovoljno empatije ili suosjećanja za oboljelog i obitelj. Sastoji se u razumjevanju, slušanju i prisutnosti. Ljudima treba pomoći suzbiti strahove od ishoda bolesti, neizdržljivih bolova, patnje i smrti. Kvalitetnom komunikacijom takvi se strahovi mogu ublažiti ili prevladati. Mi imamo članove „rođene“ za takvu kvalitetnu komunikaciju. Cilj psihološke potpore je emocionalno dobro osjećanje bolesnika i obitelji, samopoštovanje, prihvaćanje bolesti i zadržavanje dobrih obiteljskih odnosa, rekla je predsjednica, posebno istaknuvši:- Udruga „Pomoć neizlječivima„ želi upoznati lokalnu zajednicu s patnjama i problemima što donose teške bolesti te pomoći ljudima da se čovjek na kraju svog životnog puta osjeća sigurno i zaštićeno sa svim svojim pravima. Nadalje, želi ohrabriti malog, običnog čovjeka da prepozna trenutak kada može priskočiti u pomoć neizlječivom bolesniku i njegovoj obitelji. Uključenje psihologa u palijativnu skrb velika je potreba jer treba razgovarati o vrijednosti i kraju života, patnji i smrti. Ljudi imaju pravo na ljudsku i stručnu psihološku podršku kao i dostojanstvenu smrt. Naša lokalna zajednica prepoznala je potrebu za palijativnom skrbi i pružila suradničku ruku udruzi, a građani to čine putem doniranja pomagala i prepoznavanjem potreba svojih bližnjih kao i upućivanjem na korištenje usluga palijativne skrbi.
Posudionica ortopedskih pomagala
-Upravo zahvaljujući njima, kao i ostalim donatorima, zdravstvenim institucijama, udruga je postala bogatija za sijaset medicinskih pomagala zbog kojih smo oformili posudionicu ortopetskih pomagala, kaže Spomenka Tomašić, njena voditeljica. – Mi besplatno na privremenu uporabu posuđujemo pomagala potrebitima da bi im olakšali svakodnevnicu. Posudionica se pokazala kao iznimno praktičan oblik pomoći jer teška i dugotrajna bolest često pogoršava financijsku situaciju u obitelji te je obitelj često u nemogućnosti kupiti potrebno pomagalo, ističe Spomenka po struci bacc. med. techn. Pojašnjava kako pravo na pomagala na doznaku koju odobrava Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) nemaju svi koji imaju potrebu za njima jer prema pravilima neka pomagala, kao što je bolesnički krevet, bolesnik ne može ostvariti preko HZZO-a. Osim toga, pomagala koja se podignu na doznaku imaju određeno razdoblje za koje se odobravaju. Tako se na primjer antidekubitalni madrac može dobiti ponovno tek tri godine nakon uporabe. Ako postoji potreba prije toga vremena, posuđuje se iz posudionice na privremenu uporabu.
Posebno ističe: – Nakon otpusta iz bolnice bolesniku je odmah potrebno određeno pomagalo, a liječnik obiteljske medicine tek po otpustu iz bolnice može napisati doznaku, što znači da do realizacije pomagala treba proći određeno vrijeme. U takvim situacijama od značajne je pomoći posudionica pomagala. Posuđuju se tako bolesnički kreveti, antidekubitalni madraci, invalidska kolica, ormarići za hranjenje, hodalice, aspiratori, oksigenatori, toaletne stolice i kolica, hodalice i štake. Pomagala najviše trebaju bolesnici koji boluju od neizlječivih bolesti, umirući, palijativni bolesnici koji posljednje vrijeme života žele provesti u svojoj obitelji. Najviše se traže bolesnički kreveti, antidekubitalni madraci, invalidska kolica, hodalice i pelene. Posuđivanje pomagala potpuno je besplatno. Obitelj ima obvezu preuzeti i vratiti pomagalo vlastitim prijevozom u ispravnom stanju. Pomagala se posuđuju na neodređeno razdoblje, ovisno o potrebi bolesnika. Pomagalo se izdaje na temelju fotokopije specijalističkoga nalaza ili otpusnoga pisma bolesnika iz kojega je vidljiva potreba za određenim pomagalom. Liječnici najčešće u otpusnom pismu pišu šifru D 51.5., što znači palijativna skrb.
Za kraj ističe: – Pomagala se posuđuju i vraćaju u prostoriju udruge u Katoličkom domu Čakovec ili u prostor Međimurske županije – bivša vojarna u prostorima označenima oznakom 4 S. Ljudi kojima pomagalo više ne treba, a ako nemaju obvezu njegova povrata HZZO-u, mogu pomagalo ili pelene donirati našoj udruzi kako bi ona dalje mogla pružati pomoć svima kojima je to potrebno.
Izrazila je zadovoljstvo što sve veći broj korisnika vlastitih ortopetskih pomagala po smrti najmiljih pomagala ostavljaju posudionici.