Interes za Dubai čokoladu sve više raste, ali ne samo među potrošačima, već i pravnim krugovima. Ono što je sporno jest kome pripada pravo na uporabu naziva “Dubai čokolada” i kako zaštititi vlastiti proizvod, odnosno, njegov naziv i tako spriječiti njegovu neovlaštenu uporabu, piše portal Woman in Adria.
Na službenim stranicama Ureda EU-a za intelektualno vlasništvo navedeno je više prijavljenih naziva pod kojima je zaštićena ova čokolada.
Nazivi proizvoda koji se odnose na zemljopisno podrijetlo mogu biti zaštićeni kao zaštitni znak na globalnoj razini. Tako je, primjerice, naziv “šampanjac” rezerviran isključivo za pjenušava vina koja dolaze iz francuske regije Champagne.
Jednako tako Hrvati s ponosom mogu izjaviti da su “baranjski kulen”, “dalmatinski pršut” i “zagorski mlinci”, samo neki od primjera registriranih naziva na području EU-a i kao takvi predstavljaju generičke nazive prehrambenih proizvoda, a zahvaljujući bogatstvu i posebnosti hrvatskog podneblja u kojem se proizvode.
Kako bi određeni proizvod bio zaštićen na temelju izvornosti, odnosno zemljopisnog podrijetla, nužno je da sadrži sam naziv određenog zemljopisnog područja (ili neki drugi znak koji ukazuje da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog područja) i kumulativno s time “posjeduje” određenu kvalitetu koja se pripisuje baš tom podrijetlu (ne puše svuda bura kao što puše u Dalmaciji pa tako ni svaki pršut nije jednako dobar kao dalmatinski).
Kad je riječ o Dubai čokoladi, kao glavno pitanje postavlja se povezuju li potrošači naziv Dubai čokolada s informacijama o prirodi proizvoda, a posebice njezinim sastavom (čokoladom, kremom od pistacija, maslacem i kadaifom) ili ipak zemljopisnim područjem (Dubai, UAE)? Iako bi se naziv „Dubai čokolada” zbog zemljopisno određenog prostora trebao smatrati generičkim pojmom, činjenica je da ga potrošači primarno prepoznaju kao informaciju o prirodi proizvoda, misleći pritom na njegov sastav.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.