Izrada međimurskih cekera od komušine našla se na listi nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske, piše Novi list.
Sve je tu onako kako dobu božićnih blagdana i dolikuje. Tu je jela prepuna anđeoskih krila, a tu su i jaslice sa svim akterima porođenja Sina Božjega. Tu je mali Isus u kolijevci, Josip i Marija, tri kralja, magarčić, kravica… Sve je tu kako blagdanskom dobu i dolikuje i ništa ne bi bilo neobično da svi ukrasi na jeli i sve figurice što jaslice čine nisu izrađene od komušine! Komušine, iliti ljuščije.
Zapravo, zaboraviti nam valja da se kaže komušina za onaj list kojim je obavijen kukuruz, jer ljuščije kažu Gorčenici i Gorčenke tu u Goričanu, baš kao što tako kažu i u Nedelišću, tu gdje se od ljuščija rade čudesa, od cekera do jaslica i posve životna cvijeća.
Ljuščije se kaže u Međimurju gdje ne samo da starinski običaj izrade predmeta od komušine nije zamro, već se izrada međimurskih cekera našla i na listi nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske.
“Bome, kod vas se itekako vidi da je božićno doba”, velimo Anici Tisaj, onoj čija je kuća u Goričanu puna figurica izrađenih od komušine.
Smješka se ona, pokazuje radom svaki detalj, a detalja itekako ima jer na detalje ona pazi. Nisu tu Josip i Marija nikada posve statični, pa će negdje zapaliti vatricu, a negdje se nadviti nad djetetom. Samo, makar su tu negdje veličine dlana, ipak ih u ovom najvećem prikazu jaslica ima desetak.
“Pa koliko vam je vremena za ovo trebalo?”, pitamo.
“Prvo treba strpljenja. A ja to volim, ja to volim! To me tak’ smiruje, ja u tom uživam”, iskreno će Anica.
Više pročitajte ovdje.