Godinama se ne pojavljuje u javnosti, ali njezina ljubav prema pisanju ne jenjava. Nakon desetak napisanih knjiga i samozatajnog rada u miru svog doma, nedavno je konačno objavila dugo očekivani roman na kajkavskom dijalektu pod nazivom STARI DEČKO. Svojevremeno viđena gotovo na svakoj kulturnoj manifestaciji, često nagrađivana autorica, odlučila se povući s aktivne novinarske scene i drugih javnih nastupa. Zašto?
– Dođe tako neko doba života, okreneš se oko sebe, baš kao što sam se i ja tada, prije desetak i više godina, sjećam se da je padala kiša tu večer, u svakodnevnoj masi ljudi osjećala sam se sama. Preispitivala sam samu sebe, koji je razlog te praznine, te mokrine, je li to neka nakupina uspomena, žurba, besmisao, drugačije novinarstvo? Počela mi je goditi ova samoća. Osjetila sam jaku potrebu da se odmaknem od ljudi i to sam napravila. Pero mi je ostalo u ruci. I kovčeg iskustva i uspomena. I moje djelovanje u kulturi. I sva putovanja i sjećanje na drage ljude. To je najvažnije. To je bio za mene najbolji potez koji sam ikad napravila. Ljubav prema pisanju konačno je dobilo svoj najveći prostor u meni. Da pišem ono što najviše volim – govori nam naša međimurska spisateljica i novinarka Zinka Čituš Čižmešija, koja je početkom godine predstavila javnosti svoj novi roman STARI DEČKO. To je i povod ovom našem razgovoru.
NIJE LI TO DUGI PERIOD ZA NASTAJANJE JEDNOG DJELA?
– U petnaest minulih godina živim sasvim drugačije. U obitelji smo imali jedno dugo turbulentno razdoblje, koje je trebalo izdržati i preboljeti. Izgubili smo nekoliko članova uže, a onda i šire obitelji. S druge strane, ja sam, osim što sam alergičarka, prošla niz medicinskih tretmana i pretraga, bila na nekoliko operacija. Ono što sam htjela reći da je laptop bio stalno uz mene i pisanje je bilo moja snaga, a volja za životom moje nadahnuće. I da konačno odgovorim na pitanje, roman Stari dečko je jedno od desetak djela koje je nastalo u cijelom tom razdoblju. Pisanje je moj život.
ZNAČI, KOCKA JE PALA NA TAJ ROMAN. ZAŠTO?
– Cijela priča oko tog romana trajala je najduže od svih djela, a on je pisan na međimurskom dijalektu. Vrlo zahtjevno. Radnja romana je morala biti dostojna mene kao spisateljice, a zatim, rad na dijalektu koji je za moje mjesto autentičan i vrlo specifičan. S obzirom na okolnosti koje su me pratile, posebno problemi s vidom, međimursko djelo moralo je u tisak. To je u meni, moj dijalekt, moje Međimurje. Nakon toga može dalje. Prijavila sam projekt na županijski natječaj, a tu su i moji uvaženi sponzori, svi redom upisani u knjigu.
Primjerice, Knjiga 100 LIZINIH BISERA čeka jer je vremenski najzahtjevnija. Prije su na redu moje autorske pjesme, imam oko 500, najviše ljubavnih pjesama. Preko 200 – tinjak priča. Kolumni, predstava. Ne znam je li ijedan dan prošao bez napisanih nekoliko redaka. Predstavu pod istim imenom Stari dečko privodim kraju i nudim međimurskim kazalištarcima.
ROMAN STARI DEČKO IMA OKO 200 STRANICA, TVRDOG JE UVEZA
– Nisam mogla zamisliti jedno takvo djelo drugačijim. Djelo na izvornom dijalektu, radnja romana koja me istinski ponijela, a zatim sam ja razvila radnju koja me kod svakog čitanja čini jačom i uvjerava me da mogu biti još jače pero na sceni. Ali, meni to nije cilj, natjecati se. Osobno smatram da su takvi natječaji samo poigravanja s talentom pisca. Svaki pisac je svojevrsni unikat. Dobro djelo daleko se pročuje. Razlika je jedino u mogućnostima da to djelo lansiraš na sve strane. Meni to nije cilj. Meni je cilj tiskati knjige u kontinuitetu, stvoriti jedan svekoliki kontakt sa mojim čitateljima i ljubiteljima knjige i širiti ga. Stvorila sam i radni prostor u svom domu, gdje će uskoro svatko moći nabaviti svoj primjerak.
MALO I O SAMOM ROMANU
– Može. U fokusu romana STARI DEČKO je mlađi umirovljenik, neženja, koji odluči skrasiti se u ruralnom, najistočnijem dijelu Međimurja, gdje od bake nasljeđuje manju kuću, u kojoj je rođena njegova majka i gdje je on provodio sve svoje školske praznike. Mnogo je životnog gradiva kao dijete tu usvojio, ali, možda nedovoljno da iz cijele priče izađe kao pobjednik. Preselio se iz grada u selo, stopio se ponovo s takvim načinom života, ali sad kao čovjek koji ima iza sebe prošlost, bivšu ljubav, prijatelje, svoj nedovoljno izgrađeni odnos prema životu. Sve mu se polako vraća, ali …Novi život, novi period života nakon preseljenja, stari prijatelji, mjesto koje obožava … ljubav, budućnost, u jednom trenutku ima sve na dlanu … Ipak, čitatelji su zadovoljni neobičnim završetkom. Završeci svih mojih priča, kao i radnja su neobični. Knjiga obiluje humorom kojim su obojeni karakteri likova i provlači se kroz retoriku radnje. Radnja je baš onakva kakvom sam je zamišljala. Likovi su meni prva liga. Zaista. Kroz njih sam mogla zorno prikazati autentičnost dijela života jedne takve manje ruralne sredine.
STARI DEČKO JE ROMAN GDJE KAO AUTORICA PROGOVARATE IZ MUŠKE PERSPEKTIVE
– Nije to nikakav problem, ali rijetke autorice to mogu. Muška psiha je mnogo jednostavnija od ženske, intrigantnija. Treba je poznavati i dokučiti. Muškarci nisu nikakva tajna, odgoj i rad na sebi je sve ono što oblikuje mušku psihu. Sredina u kojoj živi. Pisati iz muške perspektive je veliki izazov, većina muškaraca svoju psihu potiskuje, jer žena mnogo više priča o svojoj. Muška psiha nije teška, ali možda malo manje istražena od psihe ljepšeg spola. Da, pisati u muškom licu bio je izazov.
Muškarci su i općenito veliki izazov. U svim mojim pričama, pjesmama, kolumnama, predstavama. Moja recenzentica Maša Hrustek Sobočan kaže da sam majstorica zapleta. Kako ne bih bila, pa i sebi često zakompliciram neke životne situacije, pa se jedva odmotam.
KAD NE PIŠETE, ČIME SE BAVITE?
– Uglavnom je sve vezano za knjige i moj dom. Jako volim cvijeće i životinje, vrt, pa to zahtijeva mnogo vremena. I kćerka i ja volimo kuhati, ja pišem, izrađujem nakit, to mi je opsesija nakon pisanja. U zajedničkoj kući živimo ulaz do ulaza i dijelimo poslove. Uglavnom, nadopunjujemo se. Svaki novi dan je i novi izazov.Željela sam si radnu sobu kakvu samo umjetnička duša može imati. Naginjem kiču, sitnicama i uspomenama, ali najvažniji mi je veliki radni stol. To sam si najviše željela i majstori su ga napravili. Najčešće se zavučem pisati u fotelju, ali imam ga i gledam ga. Takva sam. Ne treba mi raskoš, želim samo svoj svijet. To je bogatstvo. Kad se umorim, fotografiram, veličanstveno je to. Nebo, cvijeće, život. Zatim ponovo sjednem za laptop.
PRATITE LI AKTUALNA DOGAĐANJA?
– Naravno, pratim sva događanja u Međimurju, u Hrvatskoj, a kad stignem i ostalo. Ograničena sam u kretanju jer sad ne vozim auto, ali sve pratim, posebno sad aktualnu političku situaciju. Javljam se na Radio1 sa vijestima iz svoje i okolnih općina. Pratim Međimurje, veseli me što su naš župan Matija i brojni aktivisti na svim poljima u našem kraju pokazali ono najljepše što mogu i znaju. Voljeti svoju grudu i radišne i dobre ljude. Međimurje i njegove blagodati. Međimurje je ogroman ljudski i prirodni potencijal, ljudi su čudo od talenata. Da medaljama popločimo centar grada, cijeli bi bio u srebru i zlatu. Matija je zapravo Međimurju dao krila, ona su nedostajala mnogima da se ohrabre, odvaže i da osnaže. Sad trebamo mi njega podržati jače. Zaslužio je.
VAŠ PUT DALJE, KAMO VODI?
– Ja trenutno pripremam projekt, pjesme za jedan natječaj, pa ako prođe, do kraja godine, mogu vam predstaviti novu knjigu pjesama. Ako ne prođe, opet ovisim o sponzorima. Do tada je Stari dečko tu da ga upoznate. Ima samo četrdeset let i puno penez koje je herbal. Grunta je još ne nikomu zapisal, tak da … sve je moguće.
GDJE MOŽEMO PRATITI VAŠ RAD?
– Trenutno mi je važno da STARI DEČKO dođe u ruke brojnih čitatelja, posebno kajkavaca i još puno dalje, da ta knjiga bude ovu godinu na mojoj spisateljskoj sceni. Nju možete nabaviti putem mog mobitela broj 099 462 1030. Uskoro i osobno možete doći po nju. Do kraja godine će biti u prodaji, a dalje ne znam hoće li je biti. Osim na društvenim mrežama, moja WEB stranica će ovih dana ponovo krenuti, bila je kratka pauza dok sam knjigu privodila kraju. Mogu se javiti i uvijek dobro došli sponzori. I sadašnji i budući. https://www.pastirica-pera-zcc.com/. Svima hvala na čitanju i potpori. To mi puno znači – kazala je na kraju našeg razgovora Zinka Čituš Čižmešija, spisateljica iz Donje Dubrave.