Dora Oršuš je 16-godišnja Romkinja koja stanuje u dijelu romskog naselja u Domašincu (nekad zvanog Kvitrovec). Dok joj je bilo 10 godina umro joj je otac, a njezina majka Slađana Oršuš, žena koja nije završila nikakvu školu, morala je sama othraniti Doru, njezinih petero braće i tri sestre. Dora je u jednom trenutku razmišljala da odustane od škole, jer život mlade Romkinje iz siromašne romske sredine svakako nije lak.
U Osnovnu školu Domašinec Dora je išla uglavnom redovito, osim kad je: morala pričuvati mlađeg brata, pomoći bolesnoj mami u kućanstvu ili nešto treće. Pritom, u često nemotivirajućem romskom okružju, gdje, objašnjava Dora, polovica njezinih vršnjaka smatra da je besmisleno ići u školu, tijekom 6. i 7. razreda, Dora je izgubila motivaciju.
– Srećom, moja razrednica, profesorica fizike i tehničke kulture Renata Martinec motivirala me da ustrajem i ipak završim osnovnu školu, kao i da se upišem u srednju školu, te mi je pomogla kod upisa – priča Dora, danas učenica 1. razreda Gospodarske škole u Čakovcu, smjer pomoćni krojač.
S RAZREDNICOM RAZGOVARALA I U 2 U NOĆI
– U 6. razredu Dora je bila revoltirana, buntovna, svađala se s učiteljima… Puno smo razgovarale i objasnila sam joj što za nju znači ako završi školu i što ako ne završi. Rekla sam joj da se uz obrazovanje može zaposliti, upoznati nove ljude, putovati… Objasnila sam joj i da jednog dana, dok bude velika i ne bude imala mamu, ako se ne zaposli, od čega će živjeti? Uda li se za nekoga tko ne radi, od čega će živjeti? Želi li živjeti od socijalne pomoći, ili se dovesti u situaciju da mora krasti da bi mogla prehraniti svoju buduću djecu? – kaže njezina razrednica Renata Martinec, osoba koja se maksimalno angažirala i u svoje privatno vrijeme te napravila velik utjecaj na Doru zahvaljujući povjerenju koje je ta učenica stekla u nju.
Njih su dvije razgovarale i za vikend, izmjenjivale poruke i usred noći, primjerice, u 2 ujutro.
– Nekad mi je to bilo strašno naporno i bila sam ljuta na nju. No, neka romska djeca nažalost odrastaju u obiteljima gdje nema ni zaposlenja, ni novaca i život im je jako težak. Dorina mama je inače odlična majka, dobro brine o svoj svojoj djeci, često je dolazila i kod mene u školu, izrazito se trudila oko Dore i molila me da razgovaram s njom i pomognem joj – ispričala je Renata.
NEKI ROMI SMATRAJU DA NE MORAJU ZAVRŠITI ŠKOLU AKO IM NIJE VOLJA
Dora je ispričala u čemu su najveće teškoće kod romskih učenika:
– Većina romskih roditelja želi da im se djeca školuju, budu dobra. Međutim, najveći je problem to što neka romska djeca ne poštuju svoje roditelje i ne slušaju ih. Neki moji prijatelji smatraju da moraju završiti školu, dok drugi misle da ne moraju ako im nije volja i da škola nije obavezna. Rekla sam im da bez škole neće imati ništa od života, neće moći pronaći posao… . Sad se družim više s takvima koji se žele obrazovati, kao i ja.
– Teško mi je vidjeti da se moja mama jako muči i odlučila sam da ne želim i ja imati takav život te da želim jednog dana svojoj djeci pružiti više. Moja sestra se udala sa 17 godina! Ja nemam planove za ranu udaju. U 1. srednjem mi je zasad super, profesori su jako dobri i zadovoljna sam jer znam da ću nešto postići u životu. Cilj mi je završiti školu i zaposliti se, dizajnirati i šivati haljine – dodala je Dora.
NOVI ŽIVOT I NOVA NADA U SREDNJOJ ŠKOLI
Velika podrška u Gospodarskoj školi Dori je njezina strukovna učiteljica tekstila i zamjenska razrednica Andreja Modrinjak. Ona smatra da je Dora zainteresirana, trudi se, potaknuta je raznim kreativnim radionicama u školi, a kod kuće je stekla i radne navike te će sigurno školu i završiti.
– Dora je ustrajna u radu i vješta sa željom da nauči što više. Ona je jedna od mnogih vještih učenika Gospodarske škole koji svojim redovnim polaženjem nastave, uz želju za stjecanjem znanja, mogu puno postići. Prije svega socijalizirati se, steći razumijevanje i poštovanje prema drugim učenicima i djelatnicima škole, kao i uz znanje postići i veliku razinu samopouzdanja kako bi se lakše predstavili na nekom svom budućem radnom mjestu – rekla je Andreja Modrinjak, dodavši:
– Svi profesori, kao i ja, polažemo puno znanja i truda kako bismo ih usmjerili i pripremili na nove izazove života. Prije svega moj stav je da ih podučim da svojim ustrajnim radom i završenim srednjoškolskim školovanjem imaju veće mogućnosti u svojoj obitelji i okolini čime stječu i veću samostalnost.
DORIN POKLON BIVŠOJ RAZREDNICI OD SRCA
Uz njezinu pomoć, Dora je dizajnirala i sašila torbicu za svoju bivšu razrednicu Renatu Martinec te je iznenadila lijepim poklonom!
– Dora je svojim radom – izrađenom torbom za svoju bivšu razrednicu i razgovorom s učenicima osnovne škole tj. svojim dobrim primjerom, potaknula na pozitivno razmišljanje na odabir proizvodnih zanimanja kao što su zanimanja iz sektora tekstila – zaključila je Andreja Modrinjak.
VAŽNOST UČITELJA I DORINA PORUKA
– Znaš da si uspio kao razrednik kad ti svi učenici upišu srednje škole, pa i kad odu iz osnovne škole, ipak te se sjete, pošalju čestitku za blagdane, čestitaju rođendan, pitaju kako si, ili ti saše ovako lijepu torbicu – dodala je sa smiješkom Renata Martinec.
– Slušajte svoje roditelje! I koliko god da vam bilo teško, trudite se i ustrajte i završite školu! – poručila je Dora.
Neka ona bude uzor romskoj djeci, a njezine profesorice uzor svim nastavnicima da se maksimalno angažiraju oko romske, kao i ostale, djece, jer svaka spašena djevojčica ili dječak koji ustraje i nastavi školovanje velika su nagrada i za te male duše, i za društvo u cjelini.
