Kada su u pitanju prestižne nagrade i priznanja, netom završena godina bila je berićetna, impozantna za 58-godišnju Spomenku Tomašić iz Lopatinca, prvostupnicu sestrinstva u Županijskoj bolnici Čakovec – Centralnoj dnevnoj bolnici s kemoterapijom. U mjesecu ožujku je primila, zajedno s mr. sc. Renatom Bermanec, nagradu Ponos Hrvatske. Obje su prepoznate jer su u Međimurskoj županiji 2.010. godine osnovale Udrugu za palijativnu skrb „Pomoć neizlječivima” koja pomaže teško oboljelim ljudima i članovima njihovih obitelji. U prošlom je mjesecu Spomenka proglašena je najvolonterkom Međimurske županije.
I ovu nagradu dobivaju rijetki i posebni ljudi, a ona je žena, majka, supruga i baka koja je i izvan radnoga vremena svaki slobodni trenutak poklanjala pomaganju oboljelima, najprije, kao što smo već spomenuli, kao volonterka udruge “Pomoć neizlječivima”: U sklopu udruge djeluje Posudionica ortopedskih pomagala i medicinskih aparata čija je voditeljica i kamo odlazi nekoliko dana u tjednu i to nakon napornog radnog dana. Tu je njezin drugi dom.
Spomenka će reći kako iza svih njezinih postignuća stoje oni koji se rijetko ili nikada ne spominju. To je njezina obitelj, najprije 61-godišnji suprug Stjepan, za nju njezin Štefek, s kojim je u braku 39 godina. Štefek je nevidljivi, ali nadasve vrijedni član udruge koji je nerijetko uz Spomenku kada u posudionici treba muška ruka. I nije mu teško. Sve će obaviti s lakoćom i zadovoljstvom. Kaže kako je sretan zbog toga. Najavljuje kako će od sada njegov rad u posudionici biti vidljiviji jer je netom postao umirovljenik.
Podrška iz sjene su joj dvije kćeri i sin sa svojim najbližima. Svi je oni pune pozitivnom energijom, a dođe li do neizbježnog stresa ona će ga ostaviti u svom povrtnjaku, a nađe li malo više vremena to će anulirati putovanjima sa svojim Štefekom. Supružnici su oblikovali i usmjerili svoje živote prema spoznaji kako je važno umiranje shvatiti kao dio života. Puni su iskustva vezanim uz angažman oko bolesnih, starih i nemoćnih osoba u svojoj župi, kao i u udruzi koja se rukovodi geslom Život je čudo – čak i onda kada se primiče kraju!
Uz taj rad Spomenka se kontinuirano usavršavala i dodatno obrazovala te je s 45 godina starosti i 25 godina radnog iskustva u struci upisala preddiplomski studij sestrinstva na Sveučilištu Sjever u Varaždinu i stekla zvanje prvostupnice sestrinstva 2015. godine. U bolnici je članica Povjerenstva za palijativnu skrb i bolničkog palijativnog tima. Također, članica je Hrvatskog društva medicinskih sestara u palijativnoj skrbi te redovito prisustvuje edukacijama, predavanjima, kongresima, simpozijima i raznim tečajevima iz područja palijativne skrbi i onkologije.
Što reći za kraj ?
– Godinu sam okončala brojnim čestitkama, prije svega zbog dobivenih nagrada. Nadam se da sam opravdala dobivene nagrade i radujem se i nadalje dobroj suradnji sa svima u udruzi jer su mi velika pomoć i podrška u radu- rekla je Spomenka i dodala kako je minula 2.024. godina obvezuje da nastavi tamo gdje je na trenutak stala. Kako bolest ne pita za vrijeme već sutra će u službu onim najpotrebnijima.
Valja reći kako je je njihov dom s dodatnim prostorima omiljeno okupljalište članova udruge. Održavaju se kod njih službeni skupovi, a i neformalna druženja. Spomenka i Štefek ovdje ponovno pokazuju koliko ljudska dobrota može biti velika, a srce toplo ljudsko i prijateljsko.
Supružnici Tomašić, neka vam je još berićetnija godina u koju smo zakoračili!
