Spomenka Švenda (56) iz Čakovca već je 30 godina učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Kuršanec, a također i koordinatorica u UNICEF-ovom Centru igre i knjižnice igračaka u romskom naselju u Kuršancu. Ova žena koja obožava djecu, a za ovaj posao je pravi talent, u što smo se uvjerili i sami posjetom njezinom satu u školi, kaže:
– Rad s djecom najljepši je posao na svijetu. Svaka generacija učenika donosi nove izazove, ali ne bih mijenjala ovaj posao ni za što na svijetu!
U njezinom razredu iznenadilo nas je kako su djeca smirena i sa zanimanjem prate nastavu. Rahela, Melani, dva Luke, Marijana, Emir, Lea, Larisa, Ema, Renato, Patricijo i Lucija, učenici njezinog 2. razreda, smješteni u lijepo uređenu učionicu, svi su se jednako trudili i lijepo crtali na satu likovnog odgoja.
Sva su djeca jednaka!
S obzirom na to da je oko 85 posto djece u njezinoj školi romske nacionalne manjine, upitali smo je i koji su joj najveći izazovi u radu s romskom djecom.
– Pokušavam, kao i kod sve djece, da ona postignu svoj maksimum. Svakome djetetu pristupam individualno koliko najviše mogu i najveća mi je želja naučiti ih misliti svojom glavom, kao i suradnji, toleranciji… – rekla je.
– U mojim se razredima ne vidi razlika između djece, isto tako meni su sva djeca ista. Nikad nisam imala problema ni s kakvom djecom niti s njihovim roditeljima, a sve romske obitelji aktivno smo uključivali u sve projekte. Nažalost, razdoblje pandemije nas je dosta omelo u projektima – priča nam Spomenka.
Ipak, stvari se polako vraćaju na svoje, a ova nas se škola posebno dojmila jer ima i veliki voćnjak u svom dvorištu, u kojem djeca mogu iz prve ruke saznati kako brinuti za voćke te jedu jabuke iz vlastitog uzgoja.
Spomenka je sa svojim učenicima sudjelovala u nizu projekata, a dugo godina vodila je i plesnu skupinu te sudjelovala u školskim predstavama, kao i predstavama na otvorenom s djecom.
Svake četiri godine vodi djecu u školu u prirodi na pet dana. Sudjelovala je i u građanskom odgoju u školi, članica je udruge Naša djeca Grada Čakovca te članica udruge Creative u Strahonincu, u sklopu čega sudjeluje na raznim kreativnim radionicama.
Uljepšava život romskoj djeci
Osim svog svakodnevnog posla u školi i aktivnosti u udrugama, Spomenka je sudjelovala na puno radionica za učitelje i odgajatelje u sklopu POU Korak po korak iz Zagreba, a dva puta tjedno radi s djecom u UNICEF-ovom Centru igre i knjižnici igračaka u Kuršancu, zajedno sa svojom asistenticom Izabelom Bogdan.
– Ovdje je izazovno, ali mi je lijepo!
Zidove igraonice u tom prostoru, koja je službeno otvorena u ožujku ove godine, za djecu je uljepšala i njezina kolegica iz OŠ Kuršanec, učiteljica likovne kulture Ida Domišljanović.
Iz obitelji u bijelim kutama
Ljubav prema učiteljskom pozivu ovu ženu međutim čini jedinstvenom unutar svoje obitelji.
– Mama mi je radila u bolnici, no tu je tradiciju preuzeo moj sin, specijalizant kirurgije Petar Švenda koji radi u čakovečkoj bolnici. Unuk, sin i svekar, kao i pokojni suprug, mi se zovu Petar. Problem je kako koga zvati! – smije se Spomenka, koju nije privlačila medicina već, eto, rad s djecom.
Voli životinje i jutra uz cvrkut ptica
Osim što brine o djeci i voli ih svim svojim srcem, Spomenka, koja je već devet godina udovica a obiteljsko vrijeme provodi uz sina, snahu i unuka, svoju je energiju usmjerila i na zaštitu životinja. Sudjelovala je u raznim projektima vezanim uz napuštene životinja i rad azila.
– Trenutačno imam kod kuće dvije mačke koje čuvam preko udruge „Dobrota“. Jako volim životinje, posebno mačke i pse. Ljeti lopatom za snijeg mičem ježeve s ulice usred noći. Susjedi se vjerojatno pitaju ‘Što to ova radi?!’ – priča nam Spomenka, te opisuje što ju još veseli:
– Volim boraviti i u prirodi. Rekreativno se bavim odbojkom. Volim svoju obitelj, bicikliranje, jutra uz cvrkut ptica, koji, kad ga čujem, dan i je mi je odmah ljepši. I volim djecu, a ona su mi na prvom mjestu!
Spomenka je svakako učiteljica kakvu bi svatko poželio svojoj djeci te osoba velika srca, kojoj želimo svu sreću.
