Ne veselim se ničijoj nesreći, pa ni stradanju tog dečka. Žao mi ga je. Jedino mi se on ispričao na jednoj raspravi i pokazao kajanje za ono što se dogodilo mom sinu. Uvijek je žalosno kad strada mladi čovjek. Ja to najbolje znam, jer sam pokopala svojeg sina kad je imao samo 23 godine. I ovaj dečko, koji je poginuo na motoru, sigurno i on ima roditelje, rodbinu, prijatelje koji žale za njim. Ne treba se veseliti ničijoj nesreći i nevolji. No, ne mogu zaboraviti što su on i njegovi kompanjoni učinili mojem Tomislavu. Pretukli su ga na mrtvo ime, a sud ni deset godina kasnije nije donio pravovaljanu presudu. Kakva je to pravda? Nekako mi se čini dok sud ne rješava, onda to riješi božja ruka. Svejedno, ne veselim se ničijoj smrti, rekla je jutros za Medjimurski.hr Spomenka Pergar iz međimurskog sela Vukanovca, majka Tomislava Pergara, kojega su 27. siječnja 2011. godine ispred narodnjačkog kluba “Guru” u Čakovcu na smrt pretukli Matija Marčec i dvojica njegovih kolega.
Marčec je jučer poginuo vozeći i ispobavajući novi motor Kawasaki Njinja između Vrhovljana i Donjeg Koncovčaka. Velikom brzinom ušao je u nepregledni zavoj, prešao na suprotnu stranu, udario u dva automobila koji su dolazili iz suprotnog smjera i na mjestu poginuo.
SUDSKA TRAKAVICA DUŽA OD 10 GODINA
Dugo godina trajala je sudska trakavica, sudilo se u Čakovcu, Slavonskom Brodu… Donošene su presude, pa pobijane, pa je opet suđeno i opet su se oštećeni žalili…
-Zakon je zakon, samo se nadam da će oni koji su krivi biti kažnjeni po zasluzi. Javila nam se samo obitelj Pikl i izrazila sućut. Pitali su mogu li zapaliti svijeću na Tomislavovu grobu. Rekla sam da mogu, nisu oni krivi za njegovu smrt – rekla je neposredno pred prvo suđenje prije desetak godina majka Spomenka Pergar.
Inače, prva presuda za taj slučaj donijeta je tek 2017. godine, a svi okrivljenici dobili su po tri godine i osam mjeseci zatvora. No, viši sud poništio je odluku prvostupanjskog suda i sve vratio na početak. I tako sve do danas. U veljači ove godine Općinski sud u Čakovcu svu trojicu ipak osuđuje na zatvorske kazne od dvije godine i deset mjeseci zatvora.
-Kazne su im smanjene, ali sam čula da se Državno odvjetništvo žalilo na visinu kazni. Ne znam kako će u konačnici sve to završiti. Jednog od okrivljenika, eto, više nema – kazala nam je Spomenka Pergar, koja još uvijek, zajedo sa suprugom Marijanom i drugim sinom tuguje za stradalim Tomicom.
-Žalosno je to, ali nekako sve dojde na svoje – bio je kratak komentar Miroslava Pergara, brata ubijenog Tomislava.