Uoči Uskrsa iskoristili smo priliku za kratku posjetu Ivanu Ištvanoviću, svima dobro poznatome Škori. Nakon što je nedavno završio na bolničkom liječenju, međimurska javnost s puno je brige pratila tijek njegovog oporavka, a po izlasku iz bolnice Škoro je smješten u Dom za odrasle osobe Veselko u Vugrišincu. Još uvijek se oporavlja od posljedica teške upale pluća, ali njegov široki osmijeh, po kojem je prepoznatljiv, dočekao nas je čim smo mu se pridružili u prostoriji za zajednički boravak gdje se često druži s ostalim štićenicima doma. Iako mu nedostaju šetnje Čakovcem, u Vugrišincu se odlično osjeća, koliko mu snaga dozvoljava prošeće okolicom doma i vrlo je zadovoljan brigom koja mu se tamo ukazuje.
-Jako su me lijepo primili i svi su pažljivi prema meni, od osoblja doma do mojih cimera u sobi. Žao mi je što ne mogu biti na svim utakmicama koje sam stalno pratio, ali redovito primam sve rezultate, rekao nam je Škoro koji godinama dolazi na gotovo sve sportske susrete čakovečkih klubova. U novu se sredinu odličnu uklopio, pa je uoči blagdana vrlo aktivno sudjelovao u radionici bojanja uskrsnih jaja i izrade drugih uskrsnih simbola.
Njegove mjesto na tribinama, ali i angažman oko postavljanja plakata, preuzeo je stariji brat Marijan koji zajedno s mlađim Darkom dođe Škori u posjeti kada ih njihova, kako je zovu, teta Mira ima priliku dovesti. Mi smo ga obišli u društvu dugogodišnjeg i sveprisutnog tajnika NK Međimurje Čakovec Dragutina Miholčeka Mihe koji mu je donio poklon direktora kluba Rajka Topleka i pozdrave Željka Makara i Željka Medveda s kojima se najradije družio još u vrijeme kada na stadionu Mladosti nije bilo digitalnog semafora, pa je Škoro bio zadužen za promjene rezultata. Posebnu zahvalu Škoro je uputio NK Bratstvo iz Savske Vesi i navijačima Žibekima čiji je član. Njihova delegacija također mu je bila u posjeti, a klupsko vodstvo, na čelu s predsjednikom Krešimirom Fučkom, u suradnji s Međimurskom sportskom mrežom prikupilo je donacije za pomoć Škori.
U ime domaćina iz Doma za odrasle osobe, Dušanka Veselko bila je puna lijepih riječi o Škori.
– Iako kod nas nije dugo, Škoro nam je svima prirastao srcu. Njegovo zdravstveno stanje traži kontinuiranu skrb, ali svi se nadamo da stvari idu na bolje. Za nas je važan član naše proširene obitelji i ovdje može ostati koliko bude želio, a mi ćemo se uvijek truditi da mu baš ništa ne nedostaje, srdačno je poručila gospođa Dušanka koja o svim tamošnjim štićenicima brine s puno pažnje i ljubavi.
Našeg dragog Škoru nastojat ćemo obići još koji put, jer mu razgovor i druženje sa starim društvom najviše nedostaju, pa ako vas put nanese u okolicu Vugrišinec navratite mu u posjetu, to će ga istinski razveseliti.
