Kažu da sjećanja s godinama blijede. No, neka nikad! Velečasni u miru Pavao Markač, koji umirovljeničke dane provodi u svećeničkom domu u Varaždinu, s radošću u srcu bio je gost na misnom slavlju podjele sakramenta Svete potvrde 11. svibnja u Svetoj Mariji. Pritom nije zaboravio na svoju najdražu učenicu na katehezi i sudionicu misa, Mateju Grivec, koja mu je za vrijeme njegovog župništva u župi Sveta Marija ostavila neizbrisiv trag i lijepu uspomenu.
– Mateja je bila tako divno dijete, dobra, pomagala mi je u svemu, čitala je na misi, zaista je bila posebna i ostala mi je u posebno lijepom sjećanju. Zbog njezinog religioznog i humanog duha, mislio sam da će možda postati časna sestra – rekao je vlč. u miru Pavao Markač.
Međutim, Mateja Grivec, danas 37-godišnja žena, koja je srdačno došla pozdraviti svog omiljenog svećenika, nije postala časna sestra.
– Odrasla sam u vjeri i učena da pomažem drugima. Bila sam spremna uskočiti za bilo kakvo pomoć vlč. Markaču, od priprema za nadolazeće blagdane do čišćenja župnog dvora. Danas šivam cipele i rado se prisjećam vremena kad sam svaki dan dolazila u crkvu i pomagala vlč. Markaču koji nas je sve, u kršćanskom duhu, motivirao da rastemo s vjerom i budemo dobri ljudi – rekla je Mateja Grivec, koja i danas rado pomaže u crkvi i s veseljem susreće vlč. Markača.
Bio je to emitivan susret koji grije srce. Neka sjećanja se nikad ne ugase, a neka su prijateljstva, dokazuju Mateja i vlč. Markač, zauvijek!