Siniša Škvorc (43) iz Slemenica jedan je od najboljih trkača Međimurja, no iako u trčanju ostvaruje odlične rezultate i veliki je zaljubljenik u taj sport, trenira svaki drugi dan. Zanimljivo je da se trčanjem bavi tek posljednje četiri godine, a uz svakodnevni posao u metaloprerađivačkoj industriji te suprugu Petru (36) i troje djece – Doriana (14), Dominika (11) i Doris (2), nastoji si organizirati život tako da ima vremena i za njih. Time ovaj uspješan trkač dokazuje da sve može kad se hoće.
IZA SVAKOG USPJEŠNOG TRKAČA STOJI USPJEŠNA ŽENA
Siniša Škvorc, inače dipl. inženjer prometa i strojarski tehničar, od svoje 17. do 41. godine trenirao je nogomet, igrajući za NK Omladinec-Mačkovec, NK Plavi Peklenica te NK Mali Mihaljevec. Ljubav prema trčanju otkrio je prije četiri godine, kad ga je brat Ivica Škvorc nagovorio ga da ode na Polarnu kros ligu u Prelogu, na utrku na kraćoj stazi (3,2 km). Dotad uvjeren kako je trčanje dosadan sport, Siniši se svidjelo, osim što je nosio pamučnu majicu i jako se prehladio. Međutim, mudrost i velika podrška supruge Petre, frizerke koja radi u Calzedoniji, pomogla mu je da se zaljubi u trčanje.
– Nakon toga supruga Petra mi je kupila dry fit majicu za trčanje i nikad se više nisam prehladio na trčanju. Kad sam shvatio da se više ne moram prehladiti te da svaki put mogu sve brže i sve dalje trčati, kao i da upoznajem mnogo ljudi i stječem nove prijatelje, to mi se jako dopalo i odlučio sam nastaviti i dalje – priča nam Siniša.
Prisjetio se i kako je krenuo trčati po kratkim rutama, primjerice od svoje kuće u Slemenicama do Galerije Sjever u Čakovcu, da bi do danas pretrčao i nekoliko maratona, i brdskih i ravnih, na kojima juri kao strijela čak i nizbrdo.
ZBOGOM, NOGOMETU!
Siniša Škvorc je, zahvaljujući izdržljivosti stečenoj nogometom i velikoj upornosti, brzo dogurao do trkača koji jednostavno kao da leti. Nedavno je na drugom kolu IV. Trkačke lige „Rudar“ u Murskom Središću osvojio prvo mjesto u utrci na 6 km, dok je prošle godine u toj ligi bio prvi u ukupnom poretku. Danas sudjeluje na svim okolnim ligama (Kros liga, Globetka, Liga Rudar, Drava, Zimska brdska liga Ivanščica…), a trči i trailove te polumaratone i maratone. Trčanjem se počeo baviti kao individualac, da bi se zadnje dvije godine pridružio Atletskom klubu Međimurje. Pogađate – nogomet je nakon nekog vremena za njega postao prošlost.
– Prve dvije godine trčanja i zadnje dvije godine nogometa kombinirao sam ta dva sporta i to mi je bilo naporno razdoblje. Shvatio sam da moram odabrati ili jedno, ili drugo. Kad puno trčiš, lakše dolazi i do ozljeda na nogometu. Kroz nogomet sam stekao kondiciju i izdržljivost, koja mi je pomogla u trkačkim počecima – kaže Siniša te dodaje kako se inače nekome tko želi početi trčati, a nema kondicije, preporučuje da počne postepeno, odnosno da u početku kombinira hodanje i trčanje, bez prisile, te pomalo povećava trčanje te tek s vremenom može početi razmišljati kao gazela – o većim brzinama i udaljenostima!
KAD RAZLJUTIM ŽENU, PITA ME KAD IDEM ‘BEŽAT’
Siniša danas trči svaki drugi dan, u prosjeku 70 km tjedno, posvuda – po šumama, travnjacima, makadamu, poljima, cestama, no uglavnom najviše u prirodi.
– Kad sam se počeo baviti trčanjem, iznenadio sam se koliko ima skrivenih puteva i prekrasne prirode po cijelom Međimurju. K tome, dok trčim, osjećam se odlično! Prije sam mislio da je to dosadno, samo trčiš, no super je, a godi i mom tijelu i duhu – rekao je Siniša, a to je potvrdila i njegova supruga Petra.
– Kad me muž razljuti, pitam ga: ‘Još ne ideš bežat?’. Kad se vrati s trčanja, dobre je volje! – priznaje Petra, koja se pak radije opušta uz kavice s prijateljicama.
Ona, ga zajedno s klincima, povremeno prati na utakmice, posebno ako je riječ o udaljenijoj utrci na atraktivnoj lokaciji, te ako im to, naravno, dopušta posao i školske obveze. Siniša inače ističe kako je bavljenje sportom izrazito važno i jača zdravlje i imunitet, povećava koncentraciju i pamćenje te značajno poboljšava raspoloženje. Volio bi da se i njegova djeca više bave sportom, a manje su ekranima, međutim samo Dominik povremeno ide s njim na utrke.
MEĐIMURCI PREVIŠE RADE, A NE MISLE NA SEBE
– Svatko mora pronaći svoj ispušni ventil. Mnogi Međimurci rade od jutra do mraka, rade cijele dane i nemaju vremena ni za što. No, čovjek treba imati vremena za sve – i za posao, i za obitelji, i za hobije! Tako ja uvijek nađem vremena i za trčanje, a trčim svaki drugi dan kako bih se stigao posvetiti i obitelji i aktivnostima sa suprugom i djecom – ističe Siniša.
Na kraju, Siniša, s dosadašnjim rekordom u polumaratonu 1:24:23 te 3:25 u maratonu, kojem je cilj pretrčati maraton ispod 3 sata, kaže da će se trčanjem baviti sve dokle će mu to fizičko stanje dozvoljavati. Želimo mu puno sreće u daljnjim trkačkim pustolovinama!
