Treći dan otkako je Hrvatska postala svjetski prvak u ženskom ribolovu u lovu udicom na plovak, slavlje se konačno malo stišalo, a Međimurke Sanja Oreški, Marijana Mutak – koja je pojedinačno i 3. najbolja ribolovka na svijetu – i Sara Strbad, koje su činile hrvatsku reprezentaciju zajedno s Tatjanom Štajduhar i Leom Kramar otkrile su nam na svečanom dočeku u Donjem Mihaljevcu više o sebi.
Sara Strbad (23) iz Donjeg Mihaljevca i Marijana Mutak (23) iz Goričana članice su ŠRK-a Drava iz Donjeg Mihaljevca, dok je Sanja Oreški (34) iz Peklenice, ali živi u Grazu, a članica je SRD-a Koprivnica.
Djevojke, recite nam kako se osjećate i koliko se dugo bavite ribolovom?
Sara: Presretna sam, uzbuđena! Očekivale smo dobar rezultat, ali ne ovako dobar jer konkurencija je bila jako velika, a mi smo mala reprezentacija i nemamo tako velik ni budžet ni logistiku. Ribolovom se bavim 13 godina.
Sanja: Pobjeda mi još nije sjela! Još mi je sve nerealno, pogotovo zato što sam bila 5. na svijetu! Sudjelovala sam već devet puta na svjetskom prvenstvu, a najviše sam bila 15. po redu. Ribolovom se bavim 28 godina, od svoje 6. godine!
Marijana: Dojmovi su se tek slegli, jučer je sve bilo nestvarno, a danas sam tek svjesna da smo svjetske prvakinje u ribolovu i da sam ja osvojila broncu! Ponosna sam. U ribolovu sam odmalena.
Jeste li puno vježbale preko ljeta?
Sara: Da, imale smo natjecanja skoro svaki vikend, petkom su treninzi, a kroz tjedan si slažemo opremu za ribolov. Pred samo natjecanje još su i službeno bili treninzi pet dana.
Kome zahvaljujete na ovom uspjehu?
Sara: Zahvaljujem svojoj ekipi, trenerima Marijanu Mutaku i Anđelku Pregibenu, mojem tati Željku Strbadu, koji je i tajnik ŠRK-a Drava i moj trener, te mami, sestrama i cijeloj mojoj obitelji, prijateljima i navijačima. Treneri su imali odličnu taktiku: išli su riskirati i mi smo jedine 4 sata lovile sitnu ribu, dok su sve ostale reprezentacije išle na veliku ribu ili mješavinu velikih i malih riba!
Sanja: Na ovom uspjehu zahvaljujem svojem tati Darku Oreški, koji me i uveo i zainteresirao za ribolov te mi bio trener i svemu me naučio i prati me na sva svjetska natjecanja, te naravno i ostalim trenerima, navijačima, rodbini, prijateljima, sunatjecateljicama i na kraju, mami Štefaniji, koja sve to trpi!
Marijana: Zahvaljujem trenerima Marijanu Mutaku – mojem tati – i Anđelku Pregiban jer dali su baš sve od sebe i potrudili se radi nas i odveli nas k zlatu! Također bih zahvalila i svom dečku Toniju iz Splita, koji došao u Apatin u Srbiju na natjecanje skroz iz Splita kako bi me bodrio, kao i svoj podršci obitelji – mami Mirjani, baki, djedovima, sestrama, prijateljima i navijačima!
Recite nam nešto više o sebi, čime se inače bavite i kakvi su vam planovi?
Sara: Studiram 3. godinu Prehrambenu tehnologiju u Zagrebu. Puno učim za faks, a u budućnosti se nadam više svjetskih medalja u ribolovu i voljela bih raditi u struci, prehrambenoj tehnologiji, ili možda u ribolovnom sektoru!
Sanja: Završila sam studij multimedije u Varaždinu i trenutno studiram informatiku odnosno Software Development u Grazu te paralelno radim kao pomoć u kući starijim osobama. Vikendima se vraćam u Peklenicu i treniram gdje stignem. Planovi su mi nastaviti istim tempom u ribolovu i završiti drugi fakultet te se zaposliti u struci, ali u Grazu.
Marijana: Završavam (5. godina) Učiteljski fakultet s njemačkim jezikom u Zagrebu. Planovi su mi obraniti naslov prvakinja, završiti uredno fakultet i uživati u radu s djecom, ali da se nastavim baviti i ribolovom!
Hvala, djevojke, čestitke i puno sreće u ostvarenju daljnjih planova!
