Bogata biografija Romana Bogdana, ravnatelja Centra za kulturu Čakovec već je dobrano poznata. On je redatelj, autor desetaka predstava za djecu i odrasle, osnivač Kazališne skupine Pinklec i ravnatelj CZK-a koji sljedeće godine slavi 40. obljetnicu svog umjetničkog stvaralaštva.
Manje je pak poznato što se pak krije „iza kulisa“ CZK-a i kako izgleda unutrašnjost kazališta. U obilasku svih dijelova kazališta porazgovarali smo s R. Bogdanom i saznali kako diše kazališna scena te kako je kazališna umjetnost preživjela pandemiju.
Romano Bogdan osnivač je Kazališne skupine Pinkleci koja djeluje i dan danas, nakon 35 godina rada na čakovečkoj sceni.
– Pinkleci su prvo profesionalno kazalište u Međimurju i podijeljeni su u dva dijela. Jedan dio čini profesionalni pogon, a drugi Dramski studio Dada koji broji stotinjak djece. Kao javna kazališna družina, nemamo stalno zaposlene glumce u profesionalnom pogonu, već ih uzimamo po projektu. To su uglavnom Čakovčanci koji su bili dio Pinkleca i prije, a koji danas imaju status samostalnih umjetnika. Radimo dvije do tri premjere godišnje, a preferiramo koprodukcije. To je zato što nas postavljanje jedne profesionalne dječje predstave stoji oko 20.000 eura, a predstava za odrasle oko 40.000 eura. Jasno je zašto ne radimo više predstava za odrasle. Nemamo dovoljno publike. Čakovec broji oko 17.000 stanovnika. Također, velika je i konkurencija. Ne možemo parirati etabliranim glumcima koji igraju u sapunicama i čija lica već sama po sebi imaju visok stupanj publiciteta.
Cilj Pinkleca nije stvaranje glumaca, no iz njegove „kolijevke“ proizašlo je nekoliko imena.
– Većina naših glumaca nema završenu glumačku akademiju, niti je to jamstvo njihove kvalitete. Ipak, imamo nekoliko članova koji su upisali akademije. Tu su recimo Matko Buvač, Andro Damiš, Aleksandar Filo i Ena Jagec. Preferiramo rad s lokalnim ljudima jer talentiranih ljudi u našem kraju ima mnogo. Ipak, treba naglasiti da naš cilj nije stvaranje profesionalnih glumaca. Godišnje se u Hrvatskoj proizvodi 40 mladih glumaca. To je veliki problem. Gdje će ti klinci raditi, pojma nemam. Nema posla za njih i oni tada budu prisiljeni odlaziti u druge poslove. Prije svega mi želimo djecu naučiti tome što je kazalište, osloboditi ih na sceni i potaknuti njihovo samopouzdanje. To je cilj kazališta za mlade.
Pandemija je pritekle dvije godine uvelike je naštetila kulturi.
– Imam jedan podatak. U Italiji je 80 posto ljudi otišlo iz umjetničkih sektora jer nisu imali od čega živjeti. Publika je pala i teško ih je ponovno privući u dvorane. Ipak, moram napomenuti da smo mi zadovoljni s interesom Međimuraca za kazalište. Naše dječje predstave vidjelo je gotovo 2000 djece, a samo 2019. godine kroz CZK prošlo je 90.000 posjetitelja!
Mnogi se od građana pitaju zašto CZK ne organizira glazbene koncerte estradnih lica. Ravnatelj Romano Bogdan po tom pitanju ima čvrst stav.
– Teško je našim građanima objasniti da smo mi javna neprofitna ustanova. Osim toga, mi smo brana estradizacije kulture! Ne možemo imati koncerte tog profila. Možemo iznajmiti dvoranu, ali nije na nama da budemo organizatori takvog događaja. Ja nisam protiv estrade. I oni moraju živjeti i zarađivati, a to je itekako krvavo zarađen novac. Ne zazirem od toga, no radim u kulturi i moje je da ju branim od estradizacije. Osim toga, zamislite samo da stotinjak ljudi tijekom jednog takvog koncerta u CZK-u traži toalet. Arhitektura zgrade, između ostalog, nije prilagođena masovnim okupljanima tog tipa – istaknuo je R. Bogdan.